Leptirica

»Bit će on tvoj.

Destiny P.O.V

Nakon još jednog buđenja prouzrokovanog lupanjem iz Alishine sobe, otkrila sam bijelu plahtu sa sebe te protrljala oči. Umorno, pridigla sam se iz kreveta i shvatila da je tek 7 sati ujutru.

U Alishinoj sobi se je sada začulo zatvaranje prozora, otišao je. Tako je bilo svako jutro, to je bila njihova rutina. Njezin dečko Drake navečer bi se kroz prozor uvukao u njezinu sobu, te bi tu ostajao do jutra. Oko toga što su u njoj radili, nije mi trebalo puno da pogađam. Škripa kreveta je govorila dovoljno za sebe.

Sada, kada Drake više nije predstavljao nikakvu moguću opasnost za mene, ustala sam iz kreveta te otišla do kupatila.

Moja duga crna kosa je bila raščupana, praveći aureolu oko moje glave. Oči su mi bile uokvirene sivim podočnjacima, a obrazi blijedi i upali. Kao pred smrt.

Skrenula sam pogled sa svoga odraza u ogledalu, te oprala zube i umila se.

Pokušavajući odagnati onaj zavezani čvor koji mi se stoji u trbuhu od kada sam se probudila, na sebe navučem bijelu majicu, crne uske farmerke i na noge obične sive starke. Ispod očiju sam nanijela korektor pokušavajući prikriti svoje podočnjake. Zamršenu kosu sam pokupila u niski rep, a na usne nanijela tek obični sjaj.

Istrčavajući iz sobe i silazeći niza stepenice, pokucala sam Alishi na vrata. "Zakasnit ćeš!"

"Idem!"

Utrčala sam u kuhinju, zatičući mamu za kuhinjskim stolom. Ispred sebe je imala jutarnje novine te šoljicu kafe. Nakon očeve smrti, to je postao njezin jutarnji ritual, a ni ja ni Alisha nikada nismo htjele da joj to pokvarimo. Sa tišinom bismo ulazile u kuhinju dok je ona zadubljeno iščitavala stranice crne hronike, svaki put iščekivajući neku novu informaciju o nesreći koja se je desila prije godinu dana.

Uzdahnula sam, te joj ostavila blagi poljubac na sljepočnici. "Jutro, mama."

Njezine tanašne roze usne su se izvile u blagi osmijeh. "Jesi li lijepo spavala, dušo?"

"Jesam", odgovorila sam, u prekidima ispijajući svoju šolju čaja. "Baš sam lijepo spavala...", promrmljala sam.

Moj pogled odluta do sata na zidu, još samo deset minuta. Spustila sam šolju sa čajem na kuhinjski pult, te podigla crni rusak sa poda. "Idem ja, mama."

"Do kada si danas?" upitala je, ustajeći da me isprati do vrata.

Pokazala sam joj da ne ustaje. "Trebala bih biti do dva, ali mislim da cu ići sa Grace da kupi haljinu o kojoj je govorila."

Mama je klimnula glavom. "Dobro, mila. Pozdravi je i nemoj se puno zadržavati."

"Neću", odgovorila sam, šaljući joj zračni poljubac, a zatim sam istrčala iz kuće. Još jedno kašnjenje.

(...)

Utrčavajući u školski hodnik, začula sam zvono. Prolazeći kroz hodnik, izvadila sam raspored gledajući koji mi je prvi čas. Hemija.

Kada sam dotrčala do vrata, već su bila zatvorena. Uzdahnula sam, smirivajući dah te sam pokucala.

"Uđite!"

Otvorila sam vrata i provorila unutra. Za katedrom je sjedila natmurena, plavokosa profesorica Hemmings.

Skrušeno sam se nasmiješila. "Oprostite što kasnim."

Pokazala mi je rukom da udjem i zatvorim vrata za sobom. "U redu je, Montgomery. Sjednite na svoje mjesto."

Klimnula sam glavom, te pogledom presla po učionici. Odjednom sam uočila Grace koja mi je mahala iz druge klupe, pozivajući me prema sebi. Široko sam se nasmiješila i odšetala do naše klupe.

"Već znate da će vam za nekoliko dana biti test", profesorica Hemmings je nastavila govoriti, "vaša godina je jedna od gorih. Ovde samo nekoliko učenika namjerava raditi, ostali kao da su pali sa Marsa. Ali, ja vas ne mogu tjerati da radite nešto što ne želite..." Ponovo je ponavljala svoj dobro naučeni govor prije svakog testa koji nam dolazi. Jednostavno je, bolje svaliti krivicu na druge nego je preuzeti na sebe.

Kada sam izvadila stvari iz rusaka, primaknula sam se Grace. "Gdje si ti bila sinoć? Zvala sam te."

Vragolasto se nasmiješila. "Šta misliš?"

Udarila sam je po ramenu. "Lažeš."

"Ne", odmahnula je glavom, ponosno se smiješeći, "Mat me je zvao sinoć i molio me da se vidimo. Pristala sam. Našli smo se i...znaš već."

"Spavali ste skupa?" oči su mi se zapanjeno raširile.

Ponosno, klimnula je glavom. "Naravno da jesmo. Kao da bi on zbog nečega drugog bio sa mnom."

"Grace", tužno sam uzdahnula. "da li si uopšte željela to?"

"Volim ga, Des", uzdahnula je. "Ako je to bio način da ga zadržim, vrijedilo je."

Glasno sam uzdahnula, naslanjajući se u klupu. "Nisi to trebala uraditi. Vrednija si od toga."

"Shvatit ćeš", brzo je odgovorila. "Koliko god mi bilo teško...ipak se ne kajem. Željela sam da mi prvi put bude sa nekim koga volim. On nije volio mene, ali to...nema veze. Važno je da je meni bilo divno."

Skrušeno sam se nasmiješila, preste prepličući sa njezinim. "Onda mi je drago zbog tebe."

Nasmiješila se. "Hvala ti, Des. Hvala ti što me ne osuđuješ kao svi."

"Ja sam tvoja najbolja prijateljica, Grace, a ne majka ti", rekla sam podižući obrve. "A, valjda se tako ponašaš kada si blizu osobe koju voliš, u svemu joj popuštaš."

"Shvatićeš to i sama. Kada napokon budeš razgovarala sa Liamom, vidjet ćeš da bi i ti na sve pristala sa njim."

Liam... Tijelo mi je zadrhtalo na spomen njegova imena. Jedini zbog kojeg moje srce lupalo kao ludo, a to traje od osnovne škole... Da barem on zna da ja postojim.

(...)

Smještajući knjige u ormarić, Grace je stajala sa strane čekajući me.

"Razgovarala sam sa mamom o turniru koji slijedi, vjerovatno će me pustiti."

Namrštila sam se. "Skroz sam zaboravila na to."

"Ti svakako moraš ići."

"Da", promrmljala sam. "Sve dok jednom ne puknem i ne odlučim da više neću biti ja ta koja nekome čuva stražu."

Grace me je potapšala po ramenu. "Ti si Alishi kao druga mama, zavidim joj. I ja bi da imam takvu sestru."

Uzdahnula sam, kolutajući očima. "Smučilo mi se više. Svaku prokletu noć mi ne daju spavati. Kada su borbe, ja idem sa njom da bi je mama pustila. Dosta mi je više toga. Kao da nemam pametnijeg posla."

Grace je prebacila ruke oko mene. "Pod hitno ti treba nešto da ti odvuče misli sa svega toga."

Baš tada, u hodnik je ušetao on, Liam. Na sebi je imao sivu majicu kratkih rukava, uske bež farmerke koje su oslikavale njegovu zategnutu stražnjicu te lakirane sive cipele. Njegova smeđa kosa je bila kratko podšišana, a na usnama mu je igrao srdačni osmijeh. Uvijek je bio takav. Sa svima ljubazan i šaramantan. Jednostavno...prijalo ti je da se barem nađeš u prolazu pored njega.

Zaustavio se kod Drakea, te ga potapšao po ramenu, a zatim su obojica krenuli naprijed.

Tek kada mi je Grace šapnula na uho, shvatila sam što se događa. "Idu prema nama."

Osjetila sam kako mi koljena klecaju, dok je on sada stajao sam nekoliko koraka dalje od mene. Moj pogled je bio prikovan za njegovo nasmiješeno lice te kratku bradu i pune roze usne.

U glavi sam već imala zamišljen scenariji koji sam tako dugo priželjkivala. Liam dolazi ispred mene. Tople dlanove spušta na moja ramena, primiče me sebi i pred svima me strastveno ljubi.

Pa...stvarnost nije bila takva.

Zaobišao me je, podrugljivo gledajući u mom smjeru dok mu je Drake nešto govorio na uho.

Grace i ja smo se okrenuli za njima, pogledima prateći njihove korake.

"Ne brini se", Grace je uzdahnula. "Bit će on tvoj..."