Leptirica

»Moja.

Destiny P.O.V

"Gospodine West, da li je gospodin Drake možda imao svog privatnog liječnika?" njegove riječi su i dalje odzvanjale mojom glavom. Pogledala sam u Drakeova oca, grizući donju usnu i želeći povikati na njega da već jednom odgovori. Neka nas sve riješi ove agonije!

Drakeov otac se namrštio, a zatim je klimnuo glavom. "Da. Naravno da je imao. Zbog čega?" zvučao je oprezno.

"Vidjeli smo modrice po njegovim rukama i dlanovima", doktor Smith je nastavio, "pretpostavili smo da se Drake bavi nekim sportom."

Nestrpljiva, klimnula sam glavom. "Da. On je bokser", ubacila sam se. "O čemu se radi?"

Oči doktora Smitha su se raširile u iznenađenju. "Ali to...", protresao je glavom, "on to više ne smije raditi."

"O čemu vi zaboga govorite? Šta se dešava sa njim?" Drakeov otac je povikao. "Gdje je on sada?"

Doktor Smith je uzdahnuo. "Pod sedativima je gospodine. I moram vam postaviti jedno veoma diskutabilno pitanje."

Drakeov otac je šake stisnuo u pesnicu te se nakasljao. "Da?"

"Da li neko od Drakeove bliže porodice ima srčanu manu?"

Srčanu manu?

"Molim?" upitala sam zbunjena zbog njegovih riječi. Za srčanu manu sam do sada čula samo preko medija. I to je bilo kada su govorili o iznenadnoj smrti poznatih sportista.

"O čemu vi dovraga pričate? Kakvu prokletu srčanu manu?!" Drakeov otac je izbezumljenog pogleda gledao u doktora Smitha.

"Da, gospodine. Sumnjamo da vaš sin ima srčanu manu. Svi simptomi upućuju na to. Moramo tražiti vašu dozvolu za istraživanje."

"Ostavite mog sina na miru!" povikao je. "On je zdrav. Nemate pravo da ga tako mladog zakopate u grob!"

"Gospodine...", doktor je izgledao zbunjeno.

"Završili smo sa ovim", Drakeov otac je raširio ruke te otišao ka izlazu.

Nakasljala sam se, a zatim se ponovo okrenula ka doktoru Smithu. "Doktore, šta-a za njega predstavlja srčana ma-ana?" zamucala sam.

Doktor se namrštio.  Činilo se kao da mu je bolno da o ovome uopšte govori. "Previše uzbuđenja za njega, vodi obično do bola i stezanja u prsima. Hladnoća se širi njegovim tijelom i moguće je da dođe do aritmije. Sa svim tim, on je primoran prestati trenirati."

U misli su mi počela navirati sjećanja kada sam uhvatila Drakea u razgovoru sa starijim gospodinom.

Dovraga! Da sam samo bila upornija da od njega saznam sve u vezi tog razgovora, sada bi sve bilo bolje. Do ovog razgovora uopšte ne bi ni došlo.

Počešala sam se po čelu,  znajući Drakeov temperament. "A šta se u najgorem slučaju može desiti ako on nastavi trenirati?"

Preklinjem te, Bože, da su oni razlozi u medijima bili laž. Preklinjem te.

Pogledala sam u lice doktora Smitha na kojem se jasno ocrtavala borba. Ne spominji samo smrt. Ne spominji samo smrt. Očima sam ga pokušavala natjerati da to ne izgovori.

Doktor Smith je dahnuo. "Smrt."

Tlo ispod mene se zatreslo na što sam se zateturala. Desnom rukom sam se drhtavo uhvatila za bijeli zidić.  "Ne može smrt", odmahnula sam licem, "to ne ide." Znala sam da doktor ima pravo, ali još uvijek nisam bila spremna da u to povjerujem. Ne dok je Drake u drugoj sobi tako beživotno ležao. Ne dok sam u roku minute osjetila da počinjem gubiti nešto što nikada u potpunosti i nije bilo moje.