Leptirica

»Destiny je već moja!

Author's note

Kao prvo, primjetila sam da vas dosta nije pročitalo prošli nastavak i mislim da je to zbog toga što su dva nova nastavka objavljena u veoma malom vremenskom razmaku
Stoga, prvo možete pročitati nastavak "Toliko ti malo značim, Destiny?"

A zatimmmmm...

Pa evo nas sa novim nastavkoom. Nadam se da će vam se svidjeti i idemo ponovo sa usputnim?

Puno poljubaca za sve!

Drake P.O.V

Ušao sam u svlačionicu, glasno zatvarajući vrata za sobom.

Morao sam se negdje izduvati.

Nakon poslednjeg razgovora sa Destiny nisam više mogao ostati u školi. Trebao sam se pod hitno odvojiti i udaljiti od njezine blizine, a klub mi je trenutno bio najbolja opcija za to.

Spustio sam torbu sa opremom na pod, a zatim izvadio šorc i rukavice.
Na brzinu sam se presvukao, odlazeći do vreće za udaranje.

Jednim zamahom ka vreći i shvatio sam kako se moje disanje za mrvicu usporava i vraća u normalu.

Zadavao sam joj udarac za udarcem, dok su u mojoj glavi i dalje odzvanjale Destinyne riječi.

Ja mogu bolje.

Ponovo sam zamahnuo. Još jedan udarac.

Stvarno želiš bolje,  Destiny? Vikao je glas u meni.

Još jedan udarac.

Ljudi se grle Drake. To je normalna stvar.

Još sam jače zamahnuo prema vreći,  zamišljajući da je sada tu Liamovo lice.

Kružio sam oko vreće zadavajući joj udarac prvo desnom, a zatim i lijevom rukom.

Najednom, snažna bol me je proparala od pluća ka vratu.

Ruke su mi klonule, na što sam se oteturao do stolice. Sjeo sam na nju, glavu stavljajući između nogu.

Zrak! Glas u meni je vikao. Potreban mi je jebeni zrak!

Pokušavao sam misliti na nešto drugo, ne bih li zanemario bol, a onda sam se sjetio riječi koje sam pročitao na jednoj Internet stranici.

Mislite na nešto lijepo. Mislite na nešto pozitivno.

I slika moje lijepe djevojke je bljesnula ispred mene.

Prisjetio sam se scene kada je jučer ostala kod mene da zajedno gledamo film...

Rukama sam obuhvatio njezine i privukao je sebi u naručje. Nasmiješila se tiho, lice stavljajući na moja prsa. Ušuškala se pored mene, a zatim me pogledala svojim krupnim, bambi okicama.

"Ovo nije poslednji put da skupa gledamo film, zar ne?"

Uštinuo sam je za nos. "Otkud ti sada to? Naravno da nije posljednji put."

Ponovo je pogled vratila prema tv ekranu. "Samo ne želim da nam bude kao u filmu. Znaš već...da se stalno događaju neki problemi i to."

"Slušaj me", prste sam spustio pod njezinu bradu te je natjerao da me pogleda u oči,  "ovo je naša priča.  I ako mi nekome ne dozvolimo da je pokvari, taj to neće ni uraditi.  Sve je na nama."

Nekoliko je puta zatreptala. "To si upravu."

"Kao i uvijek, malena."

Skrenula je pogled prema satu koji je stajao na stoliću te poskočila.  "Drake, već je kasno. Mama će se brinuti."