Leptirica

»Poljubi me, leptirice.

Destiny P.O.V

Ubacim poslednji red naslaganih majica u ruksak te se bacim na krevet. Da li će mi ovo stvarno biti dovoljno? Što ako mi bude trebala baš jedna određena majica, a nje nemam sa sobom?

Prva na pamet mi padne Alisha. Ona će je sigurno imati. Pridignem se sa kreveta te bacim pogled na hodnik. Njezin veliki crveni kofer i još jedan manji, čekali su za polazak.

Bezobrazni smiješak zaigra na mojim usnama kada zamislim nju u prirodi. Iskreno, ne znam ni što joj je bilo kada je predložila da idemo. Ali dobro, sama je kriva. Neću je ovaj put ja slušati kako mi se žali na komarce i sve drugo što ima veze sa prirodom,  već Drake.

Nešto slično nervozi zaigra u mom stomaku kada pomislih na njega. Bit ćemo skupa. Dobro, bit će tu i Liam. Onaj za kojeg sam nekada samo mogla sanjati da će ići negdje sa mnom, a  sada? Ja mislim o njegovom najboljem prijatelju i o tome kako baš on ide s nama. Poludjela sam.

"Drake je stigao", Alisha je povikla iz druge sobe. "Otvori mu ti vrata, Des. Ja dolazim za minutu."

Uzdahnula sam i ustala sa kreveta. Uzela sam ruksak koji sam spremila za sebe te ga prebacila preko ramena.

Ugasila sam svjetlo za sobom te strčala niz stepenice. Mama je izašla iz kuhinje, noseći u rukama nekoliko spremljenih sendviča. "Evo vam mila. Da imate za puta."

Toplo sam se nasmiješila. "To je samo nekoliko sati, mama."

Uzdahnula je. "Znam, Des. Ali ne želim misliti o tome da li ste gladni."

Na brzinu sam je poljubila u obraz te sendviče stavila u ruksak. Začula sam sirenu automobila ispred vrata. Mama je pogledala kroz prozor. "To je dečko koji će vas odbaciti do škole?"

"Aham", promrmljala sam te otišla do vrata.

Odmah sam ga ugledala.

Stajao je naslonjen na svoje auto, pogleda uperenog u moj. Na sebi je imao plave farmerice poderane na pojedinim mjestima, bijelu majicu sa crnim natpisom "Da vidiš tek kad je skinem" na što sam preokrenula očima. Taj natpis je bio tako...on.

Uzdahnula sam te došla do njega. Pokušala sam se nasmiješiti, iako mi trenutno uopšte nije bilo do toga. "Hej."

Onog očekivanog osmijeha na njegovom licu nije bilo, već ga je zamjenilo mrštenje. "Što se desilo?"

Zbunjeno sam zatreptala. "Molim?"

Odvojio se od automobila te zakoračio prema meni. "Da li je sve u redu? Činiš se...čudnom?"

Toplo sam se nasmiješila zbog njegove zabrinutosti.

Da. Brinem se zbog tvoje blizine. Eto zbog čega sam čudna.

Odmahnula sam glavom. "Ne, u redu sam. Samo sam...pospana."

Uzdahnuo je, prelazeći dlanom preko lica. "Pričaj mi o tome. Ne znam samo ko je izmislio ove rane polaske."

Nasmiješila sam se. "I ja sam se to uvijek pitala."

Previše dugo da bi to bilo normalno, zadržao je pogled na mom, smiješeći se.

Odjednom, trznuo me je Alishin glas. "Drake!"

Oboje smo se okrenuli prema njoj. Sa jednom rukom na boku stajala je ispred vrata, posmatrajući nas. "Što je toliko tu zanimljivo? Zašto ne dođeš da mi pomogneš sa stvarima?" procijedila je.

Osjetila sam kako mi se tijelo ledi. Okrenula sam se nazad prema Drakeu. Ledenog pogleda gledao je u nju dok su se njegove šake sve više i više stezale u pesnice. Najednom se usiljeno nasmiješio koračajući  prema njoj. "Nema zanimljivije od tebe, Alish", promrmljao je sarkastično.