Leptirica

»Znaš li da si moja?

Author's note

Molim vas, da na ovom nastavku budu usputni komentari. Stvarno me zanimaju vaše reakcije na ovakve Drestiny :)

Nadam se da na ovaj nastavak ipak niste tako dugo čekali 💗

Destiny P.O.V

Izvadila sam sve stvari iz ruksaka te ih smjestila u ormar. Čistu spavaćicu sam obukla na sebe te legla na krevet.

Konačno kući!

Okrenula sam se na desnu stranu i sklopila oči.

Tup.

Trznula sam se, razgledajući po sobi. Kvragu. Samo mi se učinilo.

Ponovo sam sklopila oči te glasno izdahnula.

Tup.

Nisam se obazirala. A zatim ponovo:

Tup.

Tup.

Tup.

Ustala sam iz kreveta, pokušavajući shvatiti odakle taj, prokleti, zvuk dolazi.

Tup.

Prozor!

Napravila sam jedan maleni korak do zida, pokušavajući pogledati van. Odjendom, ugledala sam poznatu siluetu. Kvragu. Šta on radi ovdje?

Povukla sam zastor u stranu te tiho otvorila prozor.

"Jesi li ti normalan?" procijedila sam kroz zube, pogledom prelazeći niz njegovo mišićavo tijelo. Na sebi je sada imao uske crne farmerke koje su bile poderane na koljenima, obične bijele patike i crnu majicu koja mu je bila veća za nekoliko brojeva. Zašto on izgleda ovako...umorno? I kako to da čak i u ovoj širokoj majici ostavlja bez daha?

Nakon što nisam dobila odgovor na svoje pitanje, postavila sam ga ponovo. "Jesi li ti normalan, Drake?"

"Nisam", rekao je, a zatim prasnuo u smijeh.

Zakolutala sam očima. Ništa što već nisam znala.

"Drake, vidiš li ti koliko je sati?" pokušavala sam zadržati miran glas. Nisam smjela probuditi mamu, a pogotovo ne Alishu.

Zapiljio je pogled u mene, a zatim pogledao u ruku. "2 popodne?"

Namrštila sam se. "Zašto si gledao u ruku?"

Nakrivio je glavu u stranu. Kao da se čudi mom pitanju. "Pa, gledao sam u sat."

Oh, kvragu. "Da li si, možda, pijan Drake?"

Namrštio se. "Zašto me to pitaš?"

"Zato jer gledaš u sat koji ustvari uopšte nemaš, i zato jer nije 2 sata po danu, već 1 sat poslije ponoći."

Njegove usne su se izvile u sitni smiješak. Sklopio je jedno oko, kriveći glavu u stranu. Stidljivo se nasmiješio. "Popio sam samo...malkice."

"A to malkice je vidim baš djelovalo na tebe."

"Ne", odmahnuo je glavom, "trijezan sam."

"Da", udahnula sam, "to je istina."

"Hoćeš li skočiti u moje naručje?"

Prasnula sam u smijeh. "Gdje ću skočiti?"

On nije normalan.

"Da", zateturao se, "uhvatiti ću te."