Leptirica

»Bijes.

Author's note

Nadam se da idem u dobrom pravcu... Sto vi, ljepotice, kazete za ovaj nastavak? Da li ima nesto sto vam se ne svidja ili cak mozda nesto sto vam se posebno svidja?

Takodjer, nekolicina osoba sa Wattpada me je pitala gdje pronalazim inspiraciju za ovu pricu te same likove u njoj...Pa iskreno, inspiraciju za pricu sam dobila u razgovoru sa jednom meni veoma bitnom osobom, koja vise nije sa mnom... A samu inspiraciju za Drakea pronalazim, ponovo,  bas u toj osobi. On je bas kao Drake...dominantan, prljavog rjecnika, brzoplet, a i krhak u trenucima kada to od njega najmanje ocekujes :)  Ko zna, mozda jednog dana bas on procita ovu pricu i pronadje se u njoj. Sta vise, zivim za to.

Destiny P.O.V

Otvori mi vrata, puštajući me da prva uđem. Opreznim korakom zakoračim u ogromno predvorje kuće. Shvatim kako mi se oči šire dok zapanjenim pogledom razgledam oko sebe. Kuća je bila ogromna. Sa naše desne strane se pružala velika dnevna soba. Brojne drvene izrezbarine te preparirane glave raznih životinja bile su okačene na zidu. U istom tonu, dva velika dvosjeda su se nalazila na sredini sobe sa ogromnom plazmom u sredini. Sa naše lijeve strane nalazila se je ogromna kuhinja te dugi mračni hodnik. Drake mi je prstom pokazao prema stepenicama koje su vodile na drugi sprat. Krenula sam za njim.

"Kuća ti je prekrasna", uzdahnula sam.

I sam se osvrnuo oko sebe, kao da je prvi put gleda. "Obična je."

Namrštila sam se zbog njegovog odgovora. "Jesi li siguran da tvojima neće smetati ako ovde ostanem?"

Nekoliko trenutaka je šutio, a zatim su se njegove usne izvile u blistavi osmijeh. "Nisi ni prva, a niti poslednja koja će biti ovde."

Da. Kao da sam mogla zaboraviti na Drakea ženskaroša. Počešala sam se po vratu."Ako se ne sjećaš ti imaš djevojku."

Zasmijuljio se. "Kao da mi dopuštaš da to zaboravim."

Odmahnula sam glavom. "Gdje ja mogu spavati?"

Pokazao mi je na jedna velika bijela vrata. "Tamo je tvoja soba."

Kada je otvorio vrata, ostala sam bez daha. Polovica sobe je bila okupana mjesečinom. Na sredini sobe se nalazio ogromni bijeli bračni krevet, pored njega jedna komoda te veliki bijeli ormar. Jedna strana zida je predstavljala veliku biblioteku. Moj pogled su ispunila djela Dostojevskog, Crnjanskog, Jane Austin...Prekrasno.

Okrenula sam se prema njemu. Nesmotreni uzdah je napustio moje grlo."Jesi li siguran da mogu biti u ovoj sobi? Možda je tvoja mama..."

Zabacio je glavu smijući se, a zatim prste prislonio na moje usne sprečavajući me da više bilo što kažem. "Ovde ćeš spavati, kraj priče. Osim..."

Zagledala sam se u njega. Upitno sam protresla glavom.

"Osim ako ne želiš da spavaš u mom krevetu", nastavio je vragolasto se smiješeći.

Zakolutala sam očima, ali jedan izdajnički osmijeh je izvio jedan kut mojih usana. I sam se nasmješio, a zatim je prošao pored mene paleći lampu sa komode. Rukom mi je pokazao na još jednu sobicu sa desne strane kreveta. "Tu ti je kupatilo, a u ormaru imaš neke stvari, ja mislim, pa se možeš presvući."