Leptirica

»Imaš me, leptirice.

Destiny P.O.V

Tako jednostavne riječi, a u njima je odjednom bilo sadržano mnogo više značenja nego ikada prije kada sam ih čula. Moj mozak je počeo procesuirati sve nove informacije koje su mi nadolazile zbog samo tri riječi: Izgubili smo se, i od svake nove informacije shvatala sam kako moja krv sve više i više ubrzava.

Sama sam. Sa Drakeom. Čitavu noć. Čitavu. Prokletu. Noć. Samo nas dvoje. Bez Alishe. Bez Liama. Samo mi.

Ne. Ne. Odmahnula sam licem pokušavajući se osloboditi takvih misli. Nema šanse da se to desi.

Pogledala sam u njega koji je nijemo gledao negdje u mračnu šumu. "Hoćemo li nastaviti hodati?"upitala sam.

Tek tada je obratio pažnju na mene."Gdje?" namrštio se.

Pocešala sam se po vratu. "Pa prema kampu. Ne možemo čitavu noć ostati ovdje."

Glasno je uzdahnuo prolazeći prstima kroz kosu. "Nema nam druge. Ako nastavimo hodati tek tako, samo se možemo još više izgubiti. Za ovaj dio puta...pa barem znamo da ujutru moraju proći ovuda."

Shvatila sam kako mi se glas povisio za oktavu. "Ali još uvijek je dan!" proskicala sam. "Noć će uskoro pasti. Kako misliš da je ovdje provedemo?"

Beznačajno me je pogledao, klimajući glavom. "Ja ovdje ostajem. Za tebe ne znam."

Otpuhnula sam. "Ti nisi normalan! Ti si ovo i želio, zar ne?" ispljunula sam.

Podrugljivo me je pogledao. "Šta to, molim te? Reci mi i prosvijetli me."

"Ovo", pokazala sam rukama oko sebe, "da ostanemo sami i da mi pametujes o nebitnim stvarima."

"Ma nemoj?" prasnuo je u smijeh. Podigao je prst na čelo te se namrštio kao da o nečemu razmišlja. "Ako se dobro sjećam, ti", uperio je prst u mene, "si mene zvala da izađem sa tobom i ti", ponovo je uperio prst u mene, "si ta koja nas je svojim hodanjem dovela ovdje. Tako da, ljepoto moja, ne znam ja ko je htio da s kim ostane nasamo."

Svakom njegovom rječju osjećala sam kako crvenilo sve više i više juri prema mojim obrazima. Kvragu sve. Njegove riječi bile su tako istinite. Ja sam ta koja je njega zvala da dođu ovdje i ja sam ta koja nas je svojim hodanjem i nervozom ponovo dovela u neprilike. Kvragu. Kao da on uopšte voli to što smo sada skupa. Ko bi dođavola uopšte volio to što je sa nekim razmaženim derištem poput mene sam u šumi. Da. Baš tako. Nitko.

Uperila sam pogledu prema šumi iza njega. "Nebitno. Samo hoću nazad kući. Ne znam koji me je đavo natjerao da uopšte dođem ovdje. Znala sam da će se ponovo desiti nešto loše. "

"Pa, konačno dijelimo mišljenje. I zašto kažeš to...ponovo desiti?"

Opsovala sam samu sebe zbog svojih brzopletih riječi. A uostalom, koji je njemu đavo da uvijek uspije čuti stvari koje ne treba? Kvragu.

Odmahnula sam rukom. "To sam tek tako rekla..." Pokušala sam se što bolje nasmiješiti.

Nekoliko je trenutaka nijemo gledao u mene. Kao da je samim svojim pogledom pokušavao proniknuti u nit moje duše i shvatiti da li stvarno mislim ovo što govorim ili ne. Da li je istina ovo što govorim ili ne.

Klimnuo je glavom, pogled i dalje ne odvraćajući od mog. "Kako ti kažeš. "

Nije mi povjerovao.

I zašto je mene kog đavola obradovalo to što mi se čini da napokon netko, pa makar to bio i arogantni Drake, počinje upoznavati onu pravu mene?

Naglo je prekinuo naš kontakt očima, odlazeći do visokog grmolikog drveta. Leđima se naslonio na stablo te se spustio na pod. Noge je ispružio ispred sebe, sklapajući oči.

Zatreptala sam, podižući ruku na struk. "Stvarno ćeš sada spavati?"

"Da. Imaš neku bolju ideju?" arogantno je upitao.

"Pa svaka ideja bi bila bolja od spavanja! " Povisila sam ton.

Otpuhnuo je. "Vidi...kao što vidiš noć je već prekrila nebo. A ako hoću da mi vrijeme do jutra prođe što prije, nemam bolje ideje od spavanja."

Prokleta bila Destiny zbog toga što se plašiš šume i znaš da ti je Drake večeras potreban. Psovala sam u sebi.

Namrštila sam se, koračajuci do njega. Nekoliko centimetara dalje od njega, sjela sam na pod, grleći se rukama oko koljena.

Podigla sam pogled prema nebu, a priče o prohladnim septembarskim noćima sada su mi bile nevjerovatno bliske. Bilo je prokleto hladno. Zvjezde su večeras u potpunosti pokorile nebo, uzimajući ga u svoje vlasništvo.

Shvatajući kako mi pogled zaslepljuje od tolike ljepote, odvratila sam pogled. Krajičkom oka sam pogledala prema Drakeu te se iznenadila kada sam shvatila da me već gleda.

Sivi pogled je večeras na mene djelovao jače nego ikada prije.

"Moj otac je poginuo", izletjelo mi je. Lice sam okrenula prema podu, nemajući snagu da ga pogledam. Kao da njega ovo uopšte zanima Destiny!

Kada sam shvatila da već nekoliko sekundi nisam čula njegov glas, bespomoćno sam vratila pogled na njegov koji je sada bio prazan. Jednostavno prazan. "Kada sam rekla ono za šumu...mislila sam na njega. To se desilo nadomak šume i...zbog prokletog drveća i mračne šume...nisu ga našli na vrijeme i...", glas mi je pukao. Zašto dovraga uopšte o ovome govorim? Kao da mi se jezik nakon ovih godinu dana konačno pred nekim razvezao. Nervozno sam se pocešala po licu te shvatila kako su mi dlanovi vlažni. "Ja", zamucala sam, "oprosti što ti uopšte o ovome govorim...samo...kao da mi se sve spojilo. Ovo šuma, noć, neka samoća koja me razdire i ja..."

Nisam uspjela završiti jer su me snažne ruke privukle sebi na prsa, čvrsto me grleći. Kao da se plašio da ću nestati ako stisak bude nježniji.

Odbacila sam začuđenost iz sebe te shvatila kako moji prsti bolno stišću tkaninu njegove crne majice, uplakano lice držeći na njegovim prsima.

"Tako mi je žao, leptirice. Tako mi je žao", šaputao je tiho.

I samo tim jednim nadimkom kao da je sve loše, sva netrpeljivost koja je vladala među nama ispršila. Sada smo ostali samo nas dvoje.

Odvojila sam lice od njega, rukavom majice prelazeći preko svojih vlažnih obraza. Glas mi je drhtao. "Meni je žao zbog svega, Drake. Stvarno jeste. Žao mi je i zbog onoga što sam rekla jučer... Ja, želim te u svom životu. Želim da osjećam makar tvoju blizinu, Drake. Čitav svoj život sebe sam ubjeđivala u to da imam ljubav svog života. I onda si se pojavio ti i kao da su svi moji planovi pali u vodu. Ti si postao centar svega. Onaj osjećaj za koji sam čitala da se pojavi kada vidite muškarca svoga života...ti si taj muškarac, Drake. Ne znam kad, ne znam čak ni kako se to desilo, ali molim te...daj mi vremena da shvatim samu sebe. Daj mi vremena da shvatim što mi to ovaj ludi osjećaj u grudima pokušava reći. Preklinjem te, Drake, učini mi to. Dozvoli mi da te imam pored sebe. Ne interesuje me kako...Samo budi tu."

Drhtavo je jagodicama prstiju prešao preko moga lica, brišući moje suze. Jadan crni pramen je zataknuo iza moga uha, a zatim približio lice mom. Naši nosevi su se dodirivali dok je njegov dah pržio moje lice. Sklopila sam oči čekajući ono što će se slijedeće dogoditi. Nedugo zatim, osjetila sam nježni dodir njegovih usana uz moje, a zatim je šapnuo: "Imaš me, leptirice."