Leptirica

»Konačno saznanje.

Destiny P.O.V

Ležim pored njega, iscrtavajući malene kružiće po njegovim prsima. Njegovo disanje se konačno smirilo, te smo se oboje barem na kratko mogli opustiti.

"Kad ostaneš jednom sama među..." počnem  lagano pjevušiti na što ponovo osjetim stezanje njegovih mišića. Rukama obuhvati moje te me povuče na sebe. Spusti topli poljubac na moje usne. "Volim te, Des", promuklo kaže na što nešto u meni zatreperi. Svjesna sam toga da je ovo prvi put kada mi je rekao te dvije čuvene riječi. A još više svjesna toga koliko su njegove riječi zvučale prokleto prirodno. Kao da je to jedina istina koju on trenutno poznaje.

Dlanom pređem preko njegove jednodnevne brade. "I ja tebe, Drake", dahnem, gledajući ga u oči.

Zagleda mi se u oči kao da i iz njih pokušava pročitati riječi koje sam upravo izgovorila. "Moja lijepa Des...", glas mu je postajao sve tiši te sam se na trenutak upitala kako ga utješiti.  Dovraga, činio se tako tužan.

Naslonio je glavu na jastuk, gledajući me pravo u oči. "Sve je počelo dosta prije."

Nije mi bilo jasno o čemu sada govori.  "Ne razumijem o čemu pričaš", namrštila sam se.

Nakašljao se. "Dolazila si u kostimu leptira u školu...tada sam te vidio. Prvi put."

Nasmiješim se sretna zbog pomisli da naš prvi susret ipak nije bio onaj iz hodnika kluba. Ispravim se u sjedeći položaj.  "To je bilo za veseli čas, zar ne? Došla sam sa svojim...ocem."

Nešto zaiskri u njegovim očima.  Osmijeh koji je polahko obasjao Drakeovo lice bio je potišten, ali iskren. "Da, tada. Vidio sam te...i jednostavno se desilo. Sve je bilo kao u filmovima koje sam kao dječak gledao. Prelijepa djevojčica je okupirala srce običnog probisvjeta."

"Hej, hej", zaustavila sam ga, "ne govori tako o sebi...i...", najednom sam se sjetila trenutka kada je pijan došao pred moju kuću. Tada mi je zapravo i sam sve rekao. Rekao mi je za školu i naš prvi susret. Dahnula sam: "Rekao si mi to onda kad si došao pijan pred moju kuću", nasmijem se sjećajući se te noći, "samo sam mislila da zbog alkohola pričaš gluposti."

Na trenutak njegovo lice prekrije bolna grimasa. "Ovaj...samo sam ti to rekao?"

Zbunjeno klimnem glavom. "Pa da. Samo mi nije jasno zašto mi to odmah nisi rekao. Zašto si krio činjenicu da me znaš još od osnovne škole?"

"Ja...", prekinulo ga je zvono na mom telefonu. Poskočila sam iz kreveta,  te mahinalno pritisnula zelenu tipku za javljanje na telefonu.

"Halo?" rekla sam.

"Destiny, dijete", javio se ženski glas, mamin glas.

Odahnula sam, shvativši da se sa njom nisam čula od prošlog dana, kada se sve sa Drakeom desilo. Nisam mogla ni zamisliti koliko je trenutno bila zabrinuta. "Mama, sve je u redu. Ne ljuti se na mene."

"Gdje si sinoć spavala, Destiny? Poludjela sam kada sam jutros vidjela da nisi spavala u svome krevetu."

"Morala sam ostati kod Grace da skupa uradimo neku prezentaciju", slagala sam, "htjela sam se javiti, ali sam zaspala i..." O dovraga. Nadam se da ova laž iole dobro zvuči.

Kratko i sjetno se nasmijala. "Dobro, kćeri,  ali ne radi mi više ovo", udahnula je zrak kao da još uvijek pokušava doći sebi od brige. "Da li brzo dolaziš kući? Poželjela sam te."

"Dolazim odmah mama, i ja sam tebe", šapnula sam.

"Dobro kćeri. Volim te."

"I ja tebe, mama."