Leptirica

»Ti si moja djevojka, malecka.

Author's note

Dugo nas nije bilo ovdje, pa mogli bismo ovaj put i usputne? 😊 Poželjela sam vas!

Destiny P.O.V

Tijelo mi se zaledilo, dok sam nekoliko puta u glavi preslušavala njegove posljednje riječi.

Dovraga. Da li on mene stvarno pita želim li biti njegova djevojka?

Pogledala sam u njegove zamućene, sive oči. "Drake..."

"Ti i ja Destiny. To je ono što ja želim od prvog dana, a...ti?"

Kvragu.  Zašto ovo sve govori? Zar on i sam ne vidi koliko se sve u vezi nas čini nemoguće?

Uzdahnula sam, a zatim polahko dlanom prešla preko njegovog lica. "Vidi Drake...još uvijek je rano. Mi..."

Kao oprzen, odskočio je od mene. Okrenuo mi je leđa,  koračajuci naprijed-nazad. "Ponovo isto", rekao je.

"Drake", tiho sam uzdahnula.

Nešto je mrmljao sebi u njedra, ne dozvoljavajući mi da ni na trenutak vidim njegovo lice.

"Drake,  hoćeš li konačno zastati? Manta mi se od tvoga hodanja."

"Ti...", uperio je tupi pogled prema meni,  "ti...", odmahnuo je glavom.

"Dovraga Drake", udarila sam nogom od pod poput malene curice kojoj ne daju omiljenu igračku.  "Hoćeš li me samo saslušati?"

"Šta imam jebeno više slušati?! Dosta mi je više tvojih pravdanja. Tvoje jebene sestre i jebenog Liama. Misli jednom na nas!"

"Ali ne postojimo samo mi, Drake. Trebamo misliti i na druge."

Šakom je udario od zid na što je krv potekla niz njegovu ruku. "Jebeno me ne pokušavaj uvjeriti u to da sam zbog nekog razloga dužan paziti na tvoju sestru!"

"Ali ja to jesam dužna.  Uostalom...", zastala sam.

Sive oči su pronašle moje. "Uostalom šta?!"

"Zar nismo u ovome skupa?" dahnula sam.

Neka sjena kao da preliti njegovim očima,  a njegovo se lice smekša. "Znači ovo nešto što god to bilo zaista postoji? Nisam poludio?"

Napravila sam maleni korake prema njemu, na što su se njegovi dlanovi spustili na moje bokove.  Privukao me je k sebi. "Ne želim da se svađamo ", rekla sam tiho.

Čelo je prislonio uz moje. Usne su mu se skupile u tanku crtu. "Izgubio sam kontrolu."

Pokušala sam se nasmiješiti, želeći zaboraviti na ono što se maloprije dogodilo. "Sa mnom nikad nemaš kontrole."

Usiljeno se nasmiješio. "Moram se pod hitno mijenjati. Previše je ovo sve."

"Ali ipak si se smirio", rekla sam, želeći uljepšati onu scenu od maloprije.

Uzdahnuo je. "Samo se desi to da me neki adrenalin udari, a zatim odjednom uspiješ da nešto kažeš i onda pomislim na to da te mogu izgubiti ako pretjeram sa riječima...a činjenica da te izgubim mi se čini gora od te da istjeram na kraju sve po svom."

Shvatila sam kako me nevjerovatna toplina obliva zbog njegovih riječi.  Zagrlila sam ga čvrsto oko struka, bradu stavljajući na udubinu između njegovog lica i ramena. 

Dlanovima je milovao moja leđa,  vršcima prstiju dodirujuci pokoji pramen moje kose. "Ne želim te izgubiti, malecka."

Još jače sam se privila uz njega. "Niko nikog neće izgubiti. Jer... znaš... uvijek sam tražila nešto u čemu sam mogla vidjeti svoje roditelje. Tražila sam muškarca u kojem sam mogla vidjeti svog pokojnog oca. A sada, kada malo bolje razmislim, vidim ga u tebi. "