Leptirica

»Ona je vrijedna borbe.

Author's note

Hoćemo li za ovaj nastavak usputne? Puno poljubaca za sve 💗💗💗

Drake P.O.V

Stojim ukipljen u mjestu, gledajući u Liama koji je trčao prema Destiny. Što se dovraga događa? Kako to da se on sada našao ovdje? Zašto on uopšte trči prema Destiny?

Ali ne treba mi dugo vremena da spoznam pravi odgovor.

Vidim kako dolazi do Destiny, a zatim se zagledam u njezin zbunjeni izraz lica.

Osjetim kako mi disanje ubrzava, dok posmatram Liama kako obuhvata njezine obraze, usne prislanjajući uz njezine. Uz moje! Moje usne! Glasić u meni je uzvikivao poput luđaka.

Jebi se Liame!

Bez riječi sam im prišao, a samo jedna misao odzvanjala je mojom glavom.

Ovo je poslednji put da si je dodirnuo!

Podižem šaku, a zatim ga jednim potezom obaram na pod. Začuo sam Destinyin usklik, a zatim i ruke profesora Piettersona oko svojih ramena.

Ponesen nevjerovatnim adrenalinom, ponovo zakoračim prema njemu. Odjednom, Destiny se stvori ispred mene zaustavljajuci me. "Što je sa tobom?" procijedila je.

"On...", zamucao sam ne znajući što zapravo da kažem. On je dirao tebe. Tebe koja si moja. Ili nisi. Kvragu!

Prebacim pogled iza nje te vidim Liama koji se pridiže sa zemlje uz bolnu grimasu na licu. Da. Rekli su mi da imam takav udarac.

Zakoračio je prema meni, sireći ruke. "Koji je tvoj problem, Drake?"

"Ti si moj problem, Liam!" izgovorio sam njegovo ime poput psovke.

"Ma nemoj?" upitao je uz pokvareni osmijeh. "Ja? Ili možda. ..mi?" pokazao je rukom na Destiny.

Destiny je otvorila usta kako bih nešto rekla, ali sam je zaustavio. Vratio sam pogled nazad na Liama. "Kako to misliš...mi?"

Liam je prasnuo u smijeh. Krv iz njegova nosa je sada prelazila preko njegovih usana. "Misliš da nisam primjetio kako je gledaš?"

Osjetio sam kako mi dah zastaje. "Blefiraš. Moj problem nije ona. A pogotovo ne...vi."

Liamove oči su se stisnule. Napravio je nekoliko koraka, dolazeći do mene. Njegove oči su sada stajale u poziciji sa mojim vratom. "Zamislit ćemo sada da sam ti povjerovao", rekao je tiho, oči podižući prema mojima, "ali ne zaboravi jednu stvar. Destiny je moja, a njezina sestrica je tvoja. U redu?"

Zaškripao sam zubima, pokušavajući sebe natjerati da ostanem staložen. Destiny ne bi željela da on ovako sazna za nešto što se čini loše po njega samoga, a zato ni ja to neću uraditi.

Kvragu, Drake. Sada razmišljaš i o tome što bi neka djevojka željela ili ne? Upitao je glasić u meni.

Jebote sve! I meni se to čini nevjerovatno.

Liam je bacio pogled u stranu, a zatim ga ponovo vratio na mene. "A ovu modricu koju si mi napravio...nemoj misliti da je neću osvetiti, u redu?"

Odmaknuo sam se za korak od njega, a zatim raširio ruke. "Odmah ako želiš."

Njegovo lice se zacrvenjelo, jer smo i on, a i ja znali da mi u borbi, jedan na jedan, nikada ne bi mogao parirati.

Ispljunuo je krv koja mu se skupila u pljuvački, a zatim grubo uhvatio Destiny za ruku.