Leptirica

»Tebi je sinoć nešto značilo, zar ne?

Author's note

Ljepotice moje, stvarno mi nedostaju vasi komentari. Voljela bih barem na ovom nastavku da procitam vase reakcije te da znam da li idem u dobrom pravcu sa ovom knjigom ili ne?
Volim vas <3

Drake P.O.V

Samim ulaskom u hodnik škole, kao da se ozračje mjenja. Prostor kroz sredinu se ispraznjuje propuštajući Liama i mene da neometano prođemo.

Liam me udari po ramenu. "Nikada mi neće biti jasno zbog čega se ovo uvijek dešava."

"Mi smo kraljevi, brate. Tako je uvijek bilo", odgovorim bahato, jer tako stvarno i mislim.

Liam se zacerekao. "Ako ti tako kažeš."

Namignuo sam mu, te smo ušli u kantinu. Naš stol, koji se nalazio pored prozora bio je slobodan. Sjeo sam, spuštajući ruksak na pod pored stola.

Lupkajući prstima od stol, razgledao sam po kantini. Svaki stol je već bio zauzet.

Vratio sam pogled na Liama. "Što ćeš ti jesti?"

"Nemam pojma", odgovorio je dlanovima se lupkajući po trbuhu. "Mislim da sam za danas dovoljno pojeo."

Namrštio sam se. "Bio si sa nekim jutros?"

"A što ti misliš?" upitao je sa bezobraznim smiješkom.

Osjetio sam kako mi zastaje dah. Nakašljao sam se. "Ovaj...sa nekom ženskom od sinoć?"

"Da", još se više naslonio u svoju stolicu, "znaš kako je dobra bila", uzdahnuo je.

"Shvatio sam", prekinuo sam ga.

"Još njezina duga crna kosa, a tek te oči buraz...", protresao je glavom.

"Prekini!" šakom sam naglo lupio od stol. Osjetio sam nekoliko pogleda na sebi. Pa, bit će da sam reagovao gore nego što sam to namjeravao. Liam se nervozno zasmijuljio. "Što je sa tobom?" tiho je upitao.

Tišina u kantini je odjednom bila na najvišem nivou. Kao da su svi čekali da tuča iskrsne između nas dvojice. Uzdahnuo sam. Naslonio sam se na stolicu, te prešao pogledom po kantini. "Hoćete li možda gledati svoja posla ili će te nos zabadati u naša?!"

Nekolicina se nervozna zasmijuljila, poglede vracajući ispred sebe.

"Zašto si tako..."

"O kojoj si ženskoj pričao?" prekinuo sam ga.

"Ha?"

"Ženska sa kojom si ...bio sinoć. Kako se zove?"

Liam se namrštio. "Zbog čega je to bitno?"

"Samo reci", skupio sam obrve, pokušavajući ostati miran.

Liam je dlanom prešao preko svoje čeljusti. "Ovaj...mislim da je rekla da se zove..."

Protresao sam glavom, namrštenog čela. "Kako?"

Pogledao je u lijevu stranu, dok sam mu u očima vidio okretanje kotačića dok se pokušavao sjetiti imena čuvene djevojke. Ne samo ona. Ne samo ona. Ne samo ona.

"Jasmine!" povikao je.

Osjetio sam kako napetost iz mojih mišića isparava. "Jasmine?"dahnuo sam.

"Da", udario se po čelu. "Znao sam da je neki cvijet", promrmljao je.

Nervozno sam se nasmiješio. "Lijepo ime."

"Lijepo je", rekao je sliježući ramenima. "Zbog čega te je to toliko interesovalo?"