Leptirica

»Tebi nikada ne bih naudio.

Author's note

I poslije koliko vremena, evo nas ponovo. Vrijeme je bilo da sa jednim nastavkom prekinem ovu šutnju na Wattpadu😂😂

Nadam se da će vam se svidjeti.  Nadam se uostalom da ste još uvijek tu i da kao i ja vjerujete u Destiny i Drakea :)
Molim vas, ostavite i poneki komentar. Mislim da mi je to potrebno da bi se ponovo javila ona želja, kao i prije, za pisanjem...

Puno vas volim!💗💗

Destiny P.O.V

Potrčala sam prema Drakeu, bacajući mu se u zagrljaj. Ruke sam obmotala oko njegovog vrata, a usnama poljubila crne vlasi koje su me škakiljale pod nosom. Njegov dah je grijao moj vrat, ali su njegove ruke ostale nepomično stojeći uz njegovo tijelo. Nevoljno sam se odmaknula od njega i pogledala njegovo lice. Namršteno me je gledao, dok su oči ispod njegovih gustih obrva isijavale ljutnjom i bijesom. Zadrhtala sam.

Dlan desne ruke sam podigla do njegovog lica, milujući  ga. "Da li je sve u redu?"

Odmaknuo se od mene na što je moja ruka skliznula sa njegovog lica. Na trenutak sam se osjećala uskraćenom za njegov dodir. "Drake, šta se dešava?" ponovila sam.

"Ništa", rekao je tiho.

Dahnula sam. "Vidim da se nešto dešava. Jesam li ja kriva? Jesam li..."

"Gdje si bila jutros?" upitao je najednom, prekidajući me da nastavim.

Trepnula sam nekoliko puta iznenađena zbog ovog pitanja. "Zašto me to..."

"Hoćeš li jednostavno odgovoriti?" dlanom je snažno udario od vrata svoga automobila.

Štrecnula sam se od tog zvuka. "Da li ćeš se prvo smiriti? Ne znam čemu ovo vodi..."

"Samo jebeno odgovori!" povikao je.

"Ne dok si ovakav. Zašto se ovako ponašaš?" moje usne su drhtale dok sam govorila.

"Izluđuješ me!" prstima je ščupao svoju kosu. Bijesno je koračao oko automobila, govoreći nešto sebi u njedra. Pokoja kap sa neba je počela padati, kvaseći njegovo lice i kosu.

Uzdahnula sam. "Ne! Već ti mene izluđuješ! Zašto me uvijek ovako ispituješ? Ponekad imam osjećaj kao da pričam sa policajcem, a ne sa svojim dečkom!"

"Des..."

"Pitao si me gdje sam bila jutros?" sada sam ja prekinula njega. "Pa bila sam u svojoj kući. Gdje bih dovraga drugo bila?"

Zagledao se u mene. "U svojoj kući kažeš?"

"Da, u svojoj kući. I mogu li znati za šta me sada optužuješ tačno?" prekrstila sam ruke na svom stomaku.

Vidjela sam kako se njegova vilica steže u bolnu grimasu. "Došla mi je poruka i ja..."

Dahnula sam, okrećući mu leđa. "Znaš šta, čak me ne interesuje ni ko je poslao tu poruku, koliko me interesuje to da ti svemu tek tako poveruješ!"

"Tek tako povjerujem? A šta je sa tobom?  Šta je sa onim kada si me optužila za djevojku u autu koja uopšte ne postoji?"

"Ali meni je to rekla moja sestra! Sestra Drake! A tebi? Hajde! Ko je tebi to rekao?" raširila sam ruke.

Šutio je.

"Hajde", primaknula sam mu se, udarajući ga od prsa, "ko je tebi poslao tu poruku?"