Little princess

Chapter 2.

1. Opasnosti

Odvratan smrad ju je prenuo iz njenog popodnevnog maštanja o vitezu. Uz glasan zvuk se spustila na prednje noge drvene stolice, i ustala brzo poput Flasha te pojurila prema štednjaku. Zagunđala je i ispustila kratak uzdah razočarenja. Nije uspjela, ponovno. Pa koliko teško može biti ispeći jedan pošteni ručak?! Uzela je tavu u ruku i otvorila kantu za smeće te izbacila ono što je trebala biti piletina s umakom.

Više je izgledala kao pregažena i umrcvarena piletina. Ponovno je uzdahnula i uzela crveni telefon u ruke te otipkala već dobro poznati broj i naručila dvije pizze. Zasada su na tome. Otvorila je toplu vodu i ulila ju u tavu, da se riješi zagorenih ostataka. Bella je vratila stolicu na mjesto te izvadila knjigu 'Kraljevstvo snova' s police.

Otišla je u dnevni i sjela na veliku smeđu fotelju, koja je bila vrlo ugodna. Pviukla je malu stolicu te pridigla noge na nju, otvorila je knjigu na označenu stranicu, taman kada se sjetiti da joj fali čips.

Stavila je knjigu sa strane i otišla do kuhinje te iz ormarića izvadila čips od paprike i istresla ga u zelenu zdjelicu. Ponovno se vratila u maleni dnevni i sjela. Nikako se nije uspjela smjestiti. Ili joj je knjiga bila preblizu ili predaleko. Zdjelica ju je bola u trbuh, jastuk ispod njene ruke je bio udubljen pa ga se moralo protresti. I napokon nakon duge borbe s uvjetima, uspjela je.

Tada je zvono na vratima zazvonilo. Teške volje je napustila ugodni raj i otišla otvoriti vrata. Razočarano cokne jezikom, dostavljač je visoki dečko svijetlo smeđe kose. No ima predivan osmijeh. Nasmiješi mu se i zahvalno uzme pizzu te mu preda novac. Dostavljači su poput prostitutki. Dođu, obave posao i daš im novac. Nasmije se, a Staša izađe iz svoje sobe. Kratka smeđa kosa joj je razbarušena, zelene oči imaju onaj pospani sjaj. Dok joj je lice puno crta od spavanja. Stane na dovratku svoje sebe i istegne se uz zadovoljne zvukove.

- Nisi valjda opet uspoređivala dostavljače s prostitutkama? – rekla je dok je uzimala svoju pizzu i hlapljivo je jela. Bella je slegnula ramenima i kimnula glavom. Zauzvrat je dobila osmijeh koji je otkrivao red bisernobijelih zubiju.

~*~

Zayn je gledao kako njegova vlastita krv kaplje po drvenom podu. Topla i gusta. Rana na dlanu mu je pokazivala koliko je zapravo ranjiv. Smrtan. To mu se nije svidjelo. Uopće.

Strgnuo je s stalka jedan papirnati ubrus i pritisnuo ga na ranu. Zasiktao je od oštra, kratka bola. Izvadio je kutiju prve pomoći iz ormara i krenuo sanirati svoju ranu. Ubrzo ju je zamotao i njegov problem je bio riješen. Ustao je s Niallovog bijelog kauča, napisao kratku poruku da ide doma te navukao kožnu jaknu preko crne majice kratkih rukava.

Zaynove čizme su proizvodile skladne zvukove po drvenom podu. Zatvorio je vrata malo glasnije nego što je trebao, no Niallu je hitno potrebna budilica. Bio mu je jako dobar prijatelj, ali nije mogao svaki dan dolaziti do njega i buditi ga. Iako danas je prespavao tamo, jer mu je njegov stan bio predaleko.

Žurno je sišao s drugog kata po stepenicama, bez da se zapuhao. Pridržao je vrata jednoj starici s pudlicom koja ga je s neskrivinim strahom gledala, zauzvrat joj se zubato nasmiješio. Ona je prestrašeno ciknula i požurila van. Njegov osmijeh se proširio kako je privlačio poglede na ulici. Znao je kakve učinke ima na ljude. Boje ga se, ali ga žele. Istodobno im je strah i trepet kao i predmet žudnje.

Nasmiješio se miješanoj grupici mladih ljudi, neki su skrenuli pogled dok su drugi poprimili sanjarski izraz lice. I dečki i cure. Nije mu godila pažnja od oba spola, no bilo je sve oke dok mu nisu pokušavali zavuči ruke u hlače. Mobitel mu je zazvnio pa se bez pozdrava javio.

- Trebam uslugu. – odmah je prepoznao ženski glas. Phoebe. Začuđeno se namrštio, zvučala je čudno. Nekako drukčije. Sva osjetila su mu se napela dok je čekao da nastavi. No kada nije, morao ju je sam upitati.

- Što se dogodilo? Je li ti netko naudio? – upitao je napeta glasa dok je sada očima budno skenirao okružje u kojem se nalazio. Jedan krivi pogled i u ovom raspoloženju bi mogao nekome nauditi.

- Smiri se, kauboju. – osjetio je toplinu kada ga je nazvala starim nadimkom. Sve je to zapravo počelo kao zezancija, no ipak je nekako ostalo. – Nisam u opasnosti. Um, vidiš imam tu jednu prijateljicu, koja ima prijateljicu. -

- Koja ima prijateljicu koja traži ljubav svog života i nada se da će je pronaći u ološu poput mene. – drsko i iživcirano je prekine, jer je točno znao kamo ovaj razgovor vodi. S druge strane sam čuo njen tihi, razočarani uzdah.

- Nisi ološ. Samo nisi ni anđeo. Učini to za mene, molim te. U znak našega prijateljstva i moje veze s Niallom. Nemoj me prekidati. – mogao ju zamisliti kako mu prijeti prstom dok joj je žarko crvena kosa rasuta po ramenima a inače glatko čelo namršteno. – Ovo će biti zadnja cura koju ti šaljem i molim te nemoj je prestrašiti kao one druge. Jedva sam odgovorila Lucy da ne zatraži zabranu prilaska. – još jedan razočarani uzdah.

- Dobro, gdje ćemo se naći? -

- U Friday's, znaš gdje je to? I budi dobar. – zapovjednički mu je rekla. Zayn je coknuo jezikom i odmahnuo glavom, iako je znao da ga ne vidi.

- Znam gdje je. Neka bude točna. I ne mogu obećati. – nasmijao se kratko i poklopio joj prije nego je mogla započeti tiradu o njegovu ponašanju. Kako da se ove nove riješi? Svakakvi planovi su mu se motali po glavi, svaki bolji od drugog.

___________________________________________________________________________

Ako vam se sviđa stisnite zvijezdicu i komentirajte. Veoma mi je stalo do vašeg mišljenje. Nadam se da će vam se svidjeti. 

Bruna