14. Razgovor
"When they made this particular hero, they didn't give him a gun, they gave him a screwdriver to fix things. They didn't give him a tank or a warship or an X-Wing fighter, they gave him a call box from which you can call for help. And they didn't give him a superpower or pointy ears or a heat ray. They gave him two hearts. And that's an extraordinary thing. There will never come a time when we don't need a hero like the Doctor."
Svjetlost je bljesnula na maloj narukvici, načinjenoj od zlata suptilne ljepote, dvije trake omotane jedna oko druge dok je u sredini mala kruna. Osmijeh je izvio Belline tanke usne dok je zadivljeno gladila glatku površinu narukvice. Prevrtala je narukvicu u svojim sitnim rukama i divila se njenoj jednostavnosti a opet zapanjujućoj ljepoti. Podigla je glavu i pogledala Zayna u oči dok mu je pružala zapešće da je prikopča. Njegove tople ruke su kliznule po njenom zapešću i ostale tamo još par trenutaka nakon što ju je zakopčao.
- Sviđa ti se, princezo? – upitao je tiho dok je pio čaj. Bella se široko nasmiješi i radosno kimne glavom. Ispružila je ruku i vrtila ruku dok je narukvica privlačila sunčevu svijetlost. Osjetila je trnce kad je njegov glas blago izgovorio 'princezo', više nije bio ispunjen porugom, sada je zvučao poput prekrasne glazbe. Sjela je u turski sijed na crvenom kauču dok je stavljala laktove na svoja koljena.
- Itekako, predivna je. – uskliknula je i prošla rukom kroz svoju smeđu kosu. Zatvorila je oči i naslonila se na njegovo rame. Udahnula je njegov miris, metvica i cimet su još uvijek prisutni. S tračkom nečega zemljastog i teškog. Ponovno je pronjuškala njegovu jaknu na što ju je on zbunjeno pogledao.
- Tražiš nešto? – zabavljenost je obavila njegov glas. Bella slegne ramenima, tako joj je poznat ovaj miris ali ne zna kamo da ga smjesti. – Smeta ti miris cigareta? – prepoznavanje bljesne u njenim smeđim očima.
- Pušiš? – upita ga blago ne sklanjajući pogled s njega. Spustio je šalicu čaja na stol, i okrenuo se prema njoj. Uhvatio je njene ruke u svoju i s drugom izvadio bijelu kutiju iz džepa svoje kožne jakne. Pokazao joj je kutiju i protresao je, prema Belli je zaplovio miris ispalog duhana. Zapravo, ugodno joj je mirisalo, nimalo odbojno. Iako znala je da ga treba prekoriti jer si narušava zdravlje, sebi i drugima oko sebe, ali nije mogla. Imala je osjećaj da nije jedan od onih tvrdokornih pušaca.
- Da, mogu bez njih ali ipak opuštaju me. – promrmljao je dok je bacao praznu kutiju u koš pokraj drvenih vrata kafića, koja su imala malo zvonce koje se oglasilo svaki put kad bi netko ušao. Bella se osvrnula oko sebe dok je Zayn odlazio do šanka da kupi nove, voljela je biti u ovome kafiću, imao je ugođaj doma. Veliki udobni kauči raznih bolja s malim okruglim stolićima u sredini. Zidovi ispunjeni knjigama s jedne strane a s druge veliki prozori koji su bacali osježavajuću svjetlost na unutrašnjost. Konobari su uvijek bili nasmiješeni i topli, i to ne ona lažna dobrota već ona prava, bez imalo glume. Hrana je bila genijalna, domaća i fina. Čak je i naziv bio lijepi, At home.
Zayn se brzo vratio do nje i spremio kutiju u džep dok je ona obgrlila jastuk s uzorkom šarenih cvijetića, nije baš sjedila pristojno u kafiću pred svim tim ljudima, ali se uvijek mogla lakše opustiti dok je sjedila tako, u turskom sijedu.
- Zašto si mi poklonio narukvicu? – upita, da nije možda zaboravila neki datum. Grickala je usnu, a Zayn ju nije opomenuo samo ju je gledao tim prodornim pogledom kao da zna sve njene tajne, ma kao da zna kako izgleda bez odjeće. Bella se zacrvenila i uzela čašu kakaa s šlagom i čokoladnim mrvicama u svoje ruke kako bi ih nekako zaposlila.
- Vidio sam je u izlogu i pomislio na tebe. – jednostavno je rekao. Kimnula je i poljubila ga u kut usana. Iznenadio se tim naglim poljupcem, ali se i frajerski nacerio. Pogledom je obuhvatio sve muškarce ovdje koji su svako malo gledali u nju te je posesivno stavio dlan na njeno koljeno. Nije im mogao poslati jasniju poruku, ako nisu išćitali prijetnju iz njegovih očiju koje su jasno govorile, da je njegova.
YOU ARE READING
Little princess
Fanfiction"I am a princess. All girls are. Even if they live in tiny old attics. Even if they dress in rags, even if they aren't pretty, or smart, or young. They're still princesses." - Sara Crewe, Little princess Bruna