Little princess

Chapter 3.

3. Tamni vitez

Odjenula je jednostavne tamnoplave traperice, uske ali od rastezljivog materijala, voljela je prije svega udobnost. Uz traperice je nosila običan plavi džemper s malim pingvinom koji je slao puse u zrak, na noge je obula crne starke. Casual look, kako bi Staša rekla.

Uzela je s stolice svoj mali crni kaputić te na glavi navukla crvenu kapicu. Osvrnula se preko svoga ramena i Staša joj je podigla palčeve u znak potpore, dok je sjedila na kauču, ušukana u toplu dekicu i s prastarim laptopom u krilu.

- Samo mi nemoj ubiti Sebastiana. – doviknula je Bella Staši dok je zatvrala vrata. Mogla je čuti njen snažni smijeh dok je gurala ruke u džepove da ih ugrije. Sebastian je bio glavni junak Stašine priče. Bio je replika njenog viteza, samo što ga je ona usavršila svojim čarobnim riječima i dala mu savršenu heroinu. Koja sretnica...

Uvijek je bila sanjar, živjela je u tom svom malom svijetu. Sretna. Voljela je maštati, iako su joj mnogi govorili kako tako neće preživljeti surovost stvarnog svijetu, no nije se mogla oduprijeti tom porivu. Voljela je sve što nije imalo veze s normalnim, voljela je ono nemoguće. Žudjela je za time. A knjige, one su joj to dopuštale. Zato ih je toliko voljela.

Nije primjećivala ljude vani koji su što brže moguće pokušavali doći do svojih odredišta, ni kako se londonški vjetar poigrava s njenom smeđom kosom koja je slobodno padala iz nisko navučene crvene kape. Jednom je tiho šmrcnula dok joj se studen uvlačila u kosti.

Čvrstim i brzim korakom je krenula prema kafiću u kojem ju je čekao još jedan lažnjak. Ni sama više nije znala zašto se muči s tim, samu sebe zavarava. Možda bi se jednostavno trebala prepustiti i vidjeti što će joj sudbina donijeti.
Ali nešto u njoj joj nije dalo mira. Živjela je u tom malo savršenom svijetu, nije iskusila pravu surovost stvarnoga i zato se zakopavala u knjige i njene vitezove. Željela je nešto što je teško za dobiti.

Crni kaput je lepršao oko njenih kukova svaki put kad bi vjetar pokušavao privući njenu pozornost, kad to nije upalilo pokušavao je s njenom kosom. No ona kao da ga nije primjetila.
Ipak vjetar nije odustajao, naizmjenično je podizao njenu kosu i kaputić, ne dirajući njeno predivno lice. Bila je izgubljena u svojim mislima.

Ipak kratki smiješak je zablistao na njenom licu kad je došla do svoga cilja, gurnula je teška crna vrata i zatvorila oči od ugode koju je osjetila kad ju je toplina primila u siguran zagrljaj. Na ulazu ju je dočekao mladić, ne puno mlađi od njenih dvadeset. Vjerovatno član obitelji vlasnika, kojem je potreban džeparac. Nasmiješila mu se, dok je on oduševljeno uzvratio.

- Večer gospođice. Imate li rezervirano? – njegov duboki glas ju je meko upitao, dok joj je pogledom prelazio preko tijela. To joj je zasmetalo, ali već se navikla na takve reakcije pa nije napravila ništa osim blago nakrivljene glave i lijepo oblikovane podignute obrve. Njegovo lice su oblile purporne mrlje, pa je pročistio grlo i kimnuo kao da je shvatio poruku.

- Da, imam rezervaciju s Zaynom Malikom. Anabella Grey. – njen pjevni glas je ispunio predvorje. Istodobno je zvučao snažno i nježno. To je mladiću ponovno izmamilo osmijeh na lice pa ju je poveo do stola.

- Izvolite gospođice. – tiho mu se zahvalila i sjela za stolicu, Zayn još nije došao. Možda se predomislio.

Skinula je crvenu kapu i kosa joj se slobodno prelila po ramenima u blagim valovima, skinula je i kaput te privukla rukave preko svojih prstiju. Minute su prolazile, polako dok je ona pijuckala sok od jagode na slamčicu. Mladić, Jason se stalno motao oko nje. Pazio je da joj ništa ne zafali, ali isto tako je pazio da bude prvi koji će ju utješiti nakon što dobi nogu.

Zato ga je još jednom pogledala. Bio je nizak za muškarca, no sladak. Dječački sladak, nije ga mogla nazvati muškarcem pa se ispravila za onu primjedbnu o visini. Plava kosa mu je bila ošišana sa strane i na sredini blago podignuta, smeđe oči su je gledale s žudnjom ali i s srećom.
Nije znala što da misli o njemu. Nije joj se svidjela pažnja koju joj je poklanjao, ali isto nije mu mogla odbrusiti nešto, savjest joj nikad ne bi dala mira.

 Vrata restorana su se otvorila i Jason je brzo otišao da pozdravi pridošlice. Bella je spustila glavu u dlanove i odlučila da mu daje još samo dvije minute. Nešto je kucnulo po stolu u snažnoj gesti da privuče njenu pozornost. Polako je pridigla pogled i ostala bez zraka kad je ugledala muškarca ispred sebe. 

Bella je zamalo vrisnula od sreće kada je shvatila da muškarac koji stoji ispred nje nije plod njene mašte. Naglo je ustala ali je usput prevrnula čašu s svojim sokom. Zacvilila je i osjetila kako vrućina polako putuje u njene blijede obraze. Skrenula je pogled s njega i počela užurbano tapkati bijeli stolnjak s maramicom, no samo je pogoršala stvari.

Odustala je, nagnula je glavu tako da joj kosa sakrije rumeno lice. Mrzila je tu svoju nespretnu stranu. No nije mogla protiv toga, bez obzira koliko se trudila.
On je pročistio grlo i Bella je nevoljko podigla pogled.

Gledao ju je smeđih očiju punih smijeha ali i negodovanja. Još nije nikada vidjela tako lijepe oči, bile su smeđe ali istodobno zlaćane, okruživale su ih guste i dugačke crne trepavice. Crna kosa, tamna poput noći je bila pridugnuta kao i Jasonova ali njemu je to bolje stajalo. Uste su mu bile razvučene u podrugljiv osmijeh malo otkrivajući njegove bisernobijele zube.

Bella je očarano zurila u muškarca koji je bio s njom na spoju. Ako ostane, iako ne bi mu zamjerila da ode.
Shvatila je da i on nju odmjerava, vidjela je odobravanje u njegovim očima kao i neki podmukli sjaj. Trnci su joj prošli tijelom dok je ponovno sjedala za stol koji su konobari žurno presvukli, pa ga je sada krasio novi snježnobijeli stolnjak.

- Um, ja sam Bella. Anabella, ali Bella. – nervozno je promucala. Pomaknula je kosu s lica i osjetila kako joj hladne ruke tjeraju toplinu iz lica. Iako ni to nije baš pomoglo, činilo joj se kao da joj se obrazi žare. Bilo joj je mučno, pa je usne razvukla u kiseli osmijeh. Osjećala je nelagodu.

- Ja sam Zayn. Samo Zayn. Bez ikakvih nadimaka, princezo. – njegov promukli, duboki glas prožet jakim naglaskom je zvučao grubo. Osjetila je sram i ponovno ga nesigurno pogleda, ne znajući da li se on to njoj ruga. Izgledao je ležerno, naslanjajući se na svojoj stolici i zabavljena pogleda.
Više joj nije bilo do viteza. Iako je izgledom podsjećao na njenog, svojim ponašanjem je bio daleko od toga. Ti vitezovi jesu bili grubi, često nepovjerljivi prema svojim djevama dok ih nisu upoznali, sarkastični ali ovo... to nije očekivala.

Bijeg joj je jedina opcija, kao i nada da se više nikada neće sresti. Jer skrivanje u sobi joj nije bila privlačna ideja. - Moram ići. Predugo sam te čekala pa nemam više vremena. – namjerno ga je bocnula za njegovo kašnjenje, no on kao da nije primijetio njen optužujući ton. Samo ju je nastavio promatrati. Bio je tako miran, samouvjeren. Zbunjeno je skupila obrve i iz navike se blago ugrizla za usnu. Zaynov duboki pogled je pratio taj potez, dok je odsutno lupkao svojim dugačkim prstima po čaši za vino.

- Lažeš, princezo. A laganje nije lijepo. Ne grizi usne. – upozorio ju je dok se ona naljutila na  to 'princezo'. Osjetila je kako je ismijava, ali nije bila dovoljno drska da mu odvrati. Spustila je pogled ne kaneći odgovoriti. Samo je ponovno zagrizla donju usnu, potiskujući zadovoljni smiješak.
Odjednom je osjetila snažnu, toplu ruku kako je čvrsto hvata za bradu i podiže lice prema gore. Njegove oči su gorjele dok su glatke usne bile izvijene u opasni smiješak. On nije za zezanje.
Shvatila je svoju pogrešku, ali prekasno. Pokušala je izvući svoju bradu, ali on je samo pojačao stisak.

- Rekao sam ti da to ne radiš, zar ne? – blago je upitao, na što je Bella kimnula. – Iskreno, mislio sam ti zagorčati ovu večer. No čini mi se da bi mogao uživati, tako da oboje ostajemo do kraja. – Zayn je zvučao tako samouvjereno, da ga je htjela pogoditi pecivom u glavu samo da skine taj osmijeh s njegova lica. Ipak, nije se mogla oduprijeti svojoj mašti pa se našla kako zamišlja da je ljubi. S tim sočnim usnama. Vjerovatno bi bio grub ali i nježan. Pitala se da li bi bilo baš kao u knjigama? Kada glavna junakinja osjeti trnce po svome tijelu, svaki dodir, dah i svaki otkucaj, sve pojačano? Da li bi bilo poput nekog posebnog svijeta, i sve da zastane i ostanu samo on i ona. No čak ni Bella s razvijenom maštom nije mogla biti sigurna u to. Mogla je jedino ostati, kao što je on znao da hoće i vidjeti kako će se radnja odvijati dalje.

___________________________________________________________________________

Nadam se da ćete uživati.

Bruna