Little princess

Chapter 36.

36. Povratak.

„A true friend? Someone who never gets tired of listening to your pointless dramas over and over again"

Bella je snažno zagrlila čovjeka koji joj je bio otac godinama, brinuo se za nju i volio ju onako istinski. Jedan jecaj pobjegne s njenih usana, dok je snažno udisala snažnu aromu njegova tijela, pomiješanu s mirisom čiste neukrotive prirode. Osjetila je gruboću njegove brade na svojem tjemenu, obrisavši suzu s obraza dok se odmicala od njega. Rukama je snažno stisla njegova ramena, gužvajući plavu košulju, zavrnutu do laktova i tako pokazujući snažne potamnjele podlaktice. Marcus ju lagano poljubi u čelo i snažno se rukuje s Zaynom, pljeskajući ga po leđima.

-Dobro se brini za nju, momče. – jak naglasak prožet tugom je zaplovio između njih. Zayn kimne glavom prema Marcusu, gledajući u divljinu i slobodu koja ih je okruživala. Faliti će mu ovo mjesto, svidjelo mu se i osjećao je kako pripada ovdje. No vrijeme je za povratak. Prema njima se dugačkim koracima približavao Diego. Sunce je bacalo odsjaj na njegovoj crnoj kosi, dok je lagani osmijeh vladao na njegovim zavodničkim usnama.

-Hej cara, možeš se prošetati samnom? – tiho je upitao kad je došetao do njih, ruku čvrsto zabijenih u džepove njegovih prljavih traperica koje su visjele na njegovim kukovima. Bella je kimnula glavom i mahnula Marcusu i Zaynu dok je omotala ruku oko Diegove. On snažno stisne zauzvrat, dok je gledao negdje u daljinu. Nakon nekog vremena, stali su, Diego se naslonio na stablo vadeći jabuku iz džepa, Bella je sjela na travu u turskom sijedu. Mladić joj ponudi jabuku ali ona odbije, Diego slegne ramenima i zagrize u jabuku dok se sok cjedio niz njegovu bradu pa sve do crvene karirane košulje. – Voliš li ga? –

- Ljubav je veliki pojam, Diego. Ona se nalazi u svima nama, i ona je namjenjena svima, samo je mi škrto djelimo. Ali... njemu je dajem bezuvjetno i bez straha jer znam da je to dobra investicija. – tihi smijeh je pobjegao s njenih usana dok je gledala u njegove oči. On kimne glavom, bacajući oglođenu jabuku sa strane. – Tako da volim ga. –

- A mene, Cara? – nasmiješeno ju upita, lagani smješak iskrivi njegove usne koji mu obasja lice. Bacio se pored nje, legavši u travu. Rukom je zaštitio svoje oči od sunca, dok je stavio vlat trave između tankih zavodničkih usana.

- Naravno Diego, ti si moj španjolski medvjedić. –

- Nikad to nemoj zaboraviti, jer ja neću. –

*

Tri dana poslije, Bella se navikavala na hladnu Londonsku klimu, koja je toliko bila različita od Cirkusantske, iako su skoro bila blizu. Zatvorila je prozor svoje sobe nakon još jednog naleta vjetra kojim je silna količina lišća uletjela u njenu sobu, na snježno bijeli tepih. Ljeto je tako brzo prošlo i jesen se brzo prikradala. Bela se sagne i uzme jedan list u svoje ruke, vrteći ga između prstiju te ga stavljajući između listova jedne knjige. Pogladila ju je i stavila na policu.

-Drago mi je što si se  vratila, stan je bio prazan bez tebe. – vrisnula je Staša s dovratka, grleći drugu djevojku snažno oko ramena, te nosom prošavši po njenom vratu. Bella se nasmiješi, dok joj se koža naježila.

- To je laaž, budalo jedna, vidjela sam inkriminirajuće dokaze koji ne govore baš u tvoju korist. – Staša je odglumila iznenađenost dok su njeni obrazi poprimili nježno rozu boju. Zelene oči su joj zasjale, dok je jezik izvirio između njenih usana.

- Dobroo, sad.. bila sam usamljena bez tvog društva i Louis se ponudio i eto. Kriva sam. – podignutih ruku se bacila na njen krevet, kratka kosa se raširila oko Stašina lica poput aerole. Njeni rumeni obrazi su samo pridonjeli ugođaju. Namreškala je nos na miris Belline prljave košulje koja je bila pokraj njene glavu u košari. – Ugodno. – promrmljala je spuštajući košaru na pod.

- Oh, da si barem bila samnom... osjećala sam se tako živo i slobodno. Pogotovo dok sam nastupala. To je bilo nešto predivno i neobjašnjivo. A da si tek vidjela dječja lica, strah i sreću istodobno. – veselo je pričala, riječi su izlazile brzo iz njenih ustiju dok je ona plesnim korakom hodala po sobi od jednog zida do drugog.

- Pa da si me pozvala, išla bih. – nasmiješeno ju je podbadala. Lupkajući prstom po nosu beljeći se.

- Drugi put ideš samnom i čistiš štale. –

*

- Hoćeš joj ovo pokazati? – začuđeno je upitao Harry, dok je njegov duboki glas ugodno grebao po ušima slušatelja, ruke raširivši da obuhvati cijelu crno bijelu prostoriju. Prozori su bili veliki i visoko smješteni, puštajući suncu da putuje po cijelom uredu. Crne i smeđe sofe su popunjavale prostorije i činile ju toplom, nekoliko vaza običnog zelenog bilja je davalo živost dok je masivni crni stol davao strogoću. Ovo je bila soba za sastanke ili kako ju je Niall često zvao Soba okruglo stola. Smatrao ih je vitezovima.

- Da. Mislim da će me prihvatiti, cijelog. Moram to napraviti, jer ovo je druga polovica mene i mog života. Toliko sam joj dužan. – Zayn se tužno nasmiješio, svjestan da ju je zavaravo puštajući joj da upozna samo onu dobru stranu drskoh studenta a ne i ovu drugu... mnogo mračniju. Njegov osmijeh nije pokazao ni bjelinu njegovih zubiju dok je šakama nervozno lupkao po koljenima.

- Pa, ako te trpila onakvog onda će te voljeti i ovakvog. Znaš onu da dobre cure vole zločeste dečke. – Liam je odgovorio, lijeno se osmjehnuvši dok je potezao pivo iz svoje limenke. Polizao je gornju usnu, gdje je malo pive kapnulo te pogledao na sat. – Kad to misliš obaviti? –

- Sutra, mislio sam danas ali ne. Treba mi vremena, strah me. – hladno se nasmiješio, ne puštajući nikakvim emocijama da dođu na njegovo lice. Smirenost je ključ. Ustao je s stolice i prišao prozoru. Niall se probijao kroz redove mladih tijela željnih alkohola, sexa i zaborava. Prepoznao je njegovu plavu kosu koju je redovito bojao iz smeđe. Tijelo mu je djelovalo ukočeno i napeto, te je taj osjećaj prešao i na njega. Pitao se što je tog mladića moglo maknuti iz njegova vesela raspoloženja.

- Nema te čega biti strah. Bella te voli i to je kraj priče. – promrmljao je Louis dok se lijeno zavalio za stolom na velikoj svečanoj stolici kakva bi pristajala kakvoj dvorskoj dvorani.

- Ne. To je samo početak. –

Vrata su se naglo otvorila, Niallovo lice bijesno s krvavim tragom na obrazu dok su mu plave oči žarile kao da su ispunjene plaklenim ognjem. Njegove inače nasmiješene usne su sad bile stisnute u čvrstu crtu, dok je čeljust bila nategnuta toliko snažno da se činilo kao da će mu koža popucati.

-Imamo problem. – promrmljao je tiho.