"We don't believe in words. We just like the way they sound."
32. Diego
Muškarac, koji je sjedio naslonjen na bijelu ogradu koja se pružala u nedogled, je bio razmjerno mlad. Njegova kosa prošarana pokojom sijedom je svjedočila da je tek zašao u četrdesete dok njegovo lice, izbrazdano borama, divljom bradom i jasnim umorom isklesanim u njegovim tamnim očima djelovalo starijim. Prošao je rukom preko tjemana, kroz dugu smeđu kosa, koja mu je dosezala do preko ovratnika njegove raskopčane karirane košulje pokazujući crnu majicu s likom klauna. Ipak, izraz njegova umorna lica govorio je da čeka i promatra.
Osjećao je kako sunce putuje njegovim licem dok blagi vjetar miluje njegove otkrivene potamljele nadlaltice. Duboko je udahnuo, osjećajući kako neugodan osjećaj steže njegova prsa, nedajući mi da dovoljno duboko udahne, podsjećajući ga na izgubljeni dio njegove duše. Nagnuo je glavu u otvor ograde i promatrao kako gornja letva izgleda poput savršene giljotine, ali nije se mogao pustiti, imao je obitelj za koju se morao brinuti. Zatvorio je oči, dok su mu se iza vjeđa smiješila lica o koja je volio, a srce mu se steglo na trenutak kad je vidio ono najbolnije.
U daljini daleko izvan njegova vidokruga, tamni pick-up je polako napredovao cestom dok je u njemu odzvanjala vesela glazba, par nesvjestan onoga što se odigralo prije gotovo pet mjeseci i što je još uvijek mučilo muškarca smeđe kose, pričao je s velikom dozom radosti i uzbuđenja koje je bilo opipljivo u njihovim glasovima. Zayn je dugim prstima bubnjao po volonu dok se njegov anđeoski glas miješao s Belli nepoznatim pjevačem, samo je znala da joj se sviđa. U njegovom glasu su se miješale dubina i jasnoća, u nekim trenucima tu je bilo zavodljive note a onda odjednom grube, ona zatvori oči dok su se nijanse njegova glasa mijenjala pred njom. Nasmiješi se dok je naslijepo napipala njegovu ruku koji je držao na volanu te je prisvoji sebi u krilo, u Zaynovom glasu osjeti odobravanje zbog tog čina, kao da je to on sam htio učiniti. Pjesme su se mijenjale a Zayn ih je sve bez greške odpjevao.
Iznenada je stao, automobil je skladno prešao gumama preko sitnih kamenčića koji su se odbijali o branik automobila. Bella otvori oči, i znatiželjno pređe pogledom preko šarenih boja velikog, glavnog cirkuskog šatora, a zatim primijeti tamnu priliku kako se uspravlja do svoje pune visine. Uvijek je mislila je viši od svih stupova koji su držali šator na mjestu, i danas se ponovno prisjetila svojih djetinjih uspomena. Brzo je otvorila vrata kamioneta koja su lagano zaškripala, dok je iskočila iz njega i otrčala u jedan snažni medvjeđi zagrljaj. On ju je spretno primio dok se par puta okrenuo u krug s njom, udišući njen nježni miris. Ubrzo ju spusti na noge, ali ju ne ispusti iz ruke, zagledao se u njene oči dok je brisao suze iz vlastitih.
- Markus! Tako si mi falio. - veselo je odvratila, smiješka zaljepljenog za njeno mlado lice, koji je nestao brzo nakon što ga je pogledala temeljito. Vidjela je jasnu promjenu u njegovu držanju i očima. Izvukla je svoje ruke iz njegovih i uhvatila ga čvrsto s nježnošću za bradu i prisilila ga da ju pogleda, kao što je on često njoj radio kad ju je uhvatio u nekoj od njenih pustolovina. - Nešto si mi prešustio u zadnjem pismu, što se dogodilo? -
- Nisam ti htio reći, ali i sama ćeš primijetiti. Hah, kao da je to neka sitnica, morati ćeš mi oprostiti na mojim riječima, ipak sam stara luda. - zatvorio je oči, čin koji je proveo u naviku, kao da skriva sebe i svoje misli od ostatka na taj načim. Ali ova mala djevojka ga je znala u dušu, nije joj mogao lagati kao ni ona njemu. Zatim se predao i otvorio svoje tamne oči koje su bile obavijene neprolivenim suzama i crvenilom. - Quentin... umro je. - glas mu se slomio na zadnjoj riječi, dok se gušio u suzama kojima je sad puštao da slobodno teku niz njegovo izbrazdano lice.
Bella je zastala u svemu, razmišljanju, disanju i na trenutak osjećala čistu prazninu oko sebe koja je samo zjapila da ju primi natrag. Nakon što je osjetila tu hladnoću oko sebe, duboko udahne, misli je napadnu i jednostavno se ponovno baci u Markusov zagrljaj. Svjesna da neće dobiti još jedan, sličan ovome od njegova brata blizanca.
YOU ARE READING
Little princess
Fanfiction"I am a princess. All girls are. Even if they live in tiny old attics. Even if they dress in rags, even if they aren't pretty, or smart, or young. They're still princesses." - Sara Crewe, Little princess Bruna