Little princess

Chapter 35.

"Do not read, as children do, to amuse yourself, or like the ambitious, for the purpose of instruction. No, read in order to live."

- Gustave Flaubert

35.

Aalayah se držala sabrano, mirna maska je počivala na njenom licu, dok je promatrala kako muškarac... dječak zapravo nemilosrdno udara jadnog, nemoćnog psića usred ulice. Ljudi svih uzrasta su prolazili pokraj njih, ne obazirujući se na molećive jecaje psića koji je sve više kopnio. Njegovo malo crno tijelo se savijalo pod silinom udaraca, izraz čistog zadovoljstva na dječakovom zgodnom licu je bila kap u Aalayahinoj čaši punoj bijesa.

Potrčala je čvrsto držeći torbu u svojoj ruci, lica rumena od bijesa, usana stisnutih u čvrstu crtu. Dok su joj oči sjajile od neprolivenih suza. Njena maska je pala, ponovno. Udarci njenih malih stopala stapali su se s zvukovima  užurbanog svijeta. Aalaya ispusti jedan bojni poklič koji natjera dječaka da se okrene i na trenutak pusti psiću da predahne. Ona nije čekala ni trenutka, zamahnula je torbom punom školskih knjiga i udarila ga ravno u trbuh. Dječak se presavitio, počeo je dahtati zbog izgubljena zraka. Brzo je uslijedio još jedan udarac, ovaj puta u lice. Dječak je pao na pod, bijesno se držao za nos, pogleda prikovana na nju. Dok je pravednički bijes još kolao njenim žilama, Aalayah hrabro zakorači između njegovih raširenih nogu i stavi jedno svoje stopalo na njegovo međunožje (oprostite zbog ove riječi, čudna je ali se ne mogu sjetiti niti jedne druge) i blago pritisne, dječak zacvili te užurabno spusti ruke oko njene noge, no makne ih nakon još jednog pritiska. 

- Kakav je osjećaj? - glas joj je podrhtavao dok je postavljala to jednostavno pitanje. Suze su nekontrolirano bježale iz njenih očiju. Posegnula je rukom za reverima njegovog školskog sakoa, identičnog njenom, te uz njegovu pomoć primaknula njegovo lice uz svoje. Namrštila se na hrđavi miris krvi, i ljepljivi osjećaj koji je imala na prstima od nje. - Boli? Boljelo je i njega. Strah te? I njega je bilo strah. Misliš da ne zaslužuješ ovo? Nije ni on. Sada ću te polako pustiti, i tebe i tvoje obiteljske dragulje, ali ako te ikad više vidim vjeruj mi nećeš ovako blago proći. Nemoj me izazivati. - posprdno ga je upozorila, njene usnice su djelovale kruto a njene oči hladne i nepopustiljve. Potamnile su i dječak je teško progutao, bilo ga je strah, htio joj se oduprijeti ali vjerovao je... zapravo znao je da nije krhka i slaba kakvom se čini. Njegove plave oči su tražile neku slabu točku u njenom stavu, ali nije mogao naći. Djelovala je nesavladiva poput kamena. Zatim se odmaknula, a on je užurbano ustao i otrčao držeći se za nos. Njegov ponos ga je bolio više od tjelesnih ozljeda, nije ju mogao prijaviti nikome, kako bi im mogao objasniti da je njega, Williama Colea školskog vođu navale do devetnaest godina svladala upola manja i mlađa djevojčica. Prije bi umro od srama. 

Dok su Williama morile druge brige, Aalayah je svjesna da su ljudi ignorirali ovu njihovu scenu, kleknula i rukom blago prešla preko psećeg tijela. Trznuo se na njen dodir i blago zaškljocao zubima prema njenoj ruci, ali brzo odustao... teško dišući dok su njegove krupne smeđe oči bile ispunjene patnjom i boli koja je parala Aalayahino srce. Dok je brzo mozgala kako da mu bezbolnije pomogne, nazvala je jedinu osobu koja joj je u ovome trenutku mogla pomoći bez previše pitanja.

Niallu se želudac zgrčio kad je ugledao njene krvave prste, odmah pogledom tražeći ozljede na njenom tijelu. Jedva se suzdržao da ne potrči i protrese je zbog trenutne boli koju je osjetio zbog nje. Snažno je koračao prema Aalayah, dok je osjetio kako mu mobitel vibrira u džepu jakne. Izvadio ga je, namršteno pogledao u ime pozivatelja dok ga je svojevrsno olakšanje oblilo. Nije joj odgovorio samo je stao iznad nje, stavio ruku na njeno rame. Oči su mu potamnile od bijesa i brige kad je osjetio jecaje kako prolaze kroz njeno tijelo. Povukao ju je da ustane i okrenuo prema sebi. 

Djelovala je kao slomljena dama. Odjevena u školsku uniformu s naherenom šarenom leptir mašnom, dok joj je tamna kosa bježala iz repa. Oči su joj bile podbuhle, nos crven a usne izgrižene. Palcem je prešao preko njena suzama umrljana obraza, dok ju je zabrinuto gledao. Iako je djelovala slomljeno, u njoj je bilo izvjesne hladnoće. Hladnoće koja joj je služila za zaštitu od ostatka svijeta. 

- Hej, Allie, što je bilo? Ha? - blago je upitao. Ona je slegnula ramenima, namrštena čela dok se borila da dođe do daha, podigla je ruke u kojima je držala malenoga psića. Zarumenila se od nelagode pod njegovim čeličnim pogledom, dok je čekao jasan odgovor riječima.

- Planula sam i ozljedila govno od čovjeka. Vjeruj, nije mi se svidjelo, ali morala sam. Mogao je ubiti ovoga psića! - nesretno je uskliknula, Niall je šokirano zurio u nju, dok je opuštao stisak na njenim ramenima. 

- Ludo jedna. - tiho je uskliknuo, vidno opušteniji te ju je snažno privukao k sebe i zagrlio. Pazio je na psića između njih, osjetio je kako se njegovo malo tijele trese na njegovom trbuhu, ali trebao je ovaj trenutak mira za sebe. Ova djevojka ga je izluđivala, ali opet volio ju je poput sestre i sve bi napravio za nju. Svi oni bi. - Neću ovo nikome reći, zato si me vjerovatno i zvala ali ako se nešto poput ovoga ponovno dogodi moraš zvati ili mene ili nekog od dečkiju. Pomoći ćemo ti. Znaš to. - mirno je rekao dok ju je vodio prema svome automobilu, ruke obgrljene oko njenih elegantnih snažnih ramena.

- Znam, zato te i volim. - uspjela je nasmiješeno reći dok je protrljala lice o njegovu ruku, jasno osjećajući njegov miris. - Kamo ćemo  odvesti Ratnika? -

- Ratnik? - zbunjeno je spustio pogled na nju, dok je držao otvorena vrata, a zatim se nasmiješio kad je shvatio da je psu več dala ime. No osmijeh je brzo zamijenila grimasa. Pas možda neće dovoljno proživjeti da se navikne na ime. - Sviđa mi se to ime, no dušo, moraš znati... -

- Znam. Nećemo o tome. Idemo do Huntera? Znam da on ima iskustva s liječenjem. -

- Kako ti to znaš? -

- Izvori. - nasmiješeno je odgovorila, Niall je brzo upalio automobil i uputio joj jedan pogleda. Aalayah ga je mirno otrpjela bez ijedne izgovorene riječi, dok on nije odustao, uključujuči se u promet. 

- Da imam izvore poput tvojih zavladao bih svijetom u par minuta. -

- Zato je dobro što sam ja dobro mala djevojčica. - odvrati mu ona s ponosom. Njene zelene oči su poprimile onaj stari sjaj koji je Niall volio. Pitao se je li svjesna koliko se njeni stavovi bore s njenim izgledom, njene riječi s njenim djelima. I pitao se da li zna koliko je samo jedinstvena. Nasmiješio se sam sebi. Naravno da zna. Aalayah zna sve o svima, a najviše o sebi. Zato je tako dobra u čitanju ljudi. 

- Lijena si i to je jedini razlog zašto ga još nisi pokorila. - promrmljao je, dok mu je zabavljeni glas djelovao blago i sretno. Aalayah odmahne glavom, dok je lagano kružila prstom po psećoj glavici. 

- Nisam baš za nasilje. Dobroo, osim kad je izazvano. - ispravila se nakog Niallova prodornog plavog pogleda, on se nasmijao i slegnuo ramenima. - Želim ga pokoriti svojim riječima. Znaš, napisati nešto što će dirnuti sve ljude, potaknuti ih da čitaju i vide svijet mojim očima, da ožive svoju uspavanu maštu. Znam da je ludo, ali želim da znaju što ih sve čeka iza ugla samo ako daju svijetu priliku. Ali mislim da mi to nije suđeno. Barem ne u ovom životu. - s uzdahom mu reče, naslanjajući glavu na prozorsko stalko, gledala je kako svijet užurbano prolazi. Boje se stapajući jedna s drugom, oblici su nestajali i postajali samo mrlje. Valjda je to ono što i ostaje od svijeta. Jedna velika mrlja.

Niall stane na semaforu, zamišljeno lupkajući prstima po volanu. U njenim riječima je osjetio određenu bol i samoću, nešto što mu se nije svidjelo. U nekim je trenutcima poželio protresti toliko snažno da joj zubi zacvokotaju, htio joj je reći koliko ona promijeni unosi samim svojim postojanjem, ali nikad nije pronalazio riječi dovoljno snažne da probiju njen snažni oklop. Uzdahnuo je, užurbani zvuk svijeta se čuo oko njih, žamor raznih razgovora, ali ignorirao ga je. Trebao je... trebao je nešto, veliko. Iznenada mu jedna ideja padna na pamet, nešto čega se odavno trebao sjetiti. 

Uhvatio je njenu bradu slobodnom rukom i okrenuo joj lice tako da su njezine zelene oči srele njegove prodorno plave. Palcem je lagano prešao preko linije njene čeljusti, dok su se bore usjekle u njegovo čelu. 

- Aalayah, ti znaš da te volim i mrzim kad imaš takav stav. Zato kada ostavimo Ratnika kod Huntera da on obavi svoju magiju, vodim te na jedno mjesto gdje ćeš shvatiti koliko si bitna.  Shvaćaš? - tiho ju je upitao dok su se njene zelene oči raširile od znatiželje. Kimnula je glavom i poljubila ga lagano poput leptira u obraz.