Little princess

Chapter 21

21. Slomljena

"Some day you will be good enough to start reading fairytales again."

- C.S.Lewis

Još je jednom duboko udahnula u praznoj sobi, dok se okretala na bok. Plahta ispod nje je tiho zašuškala, povukla je poplun preko glave, dok se zatvorenih očiju prisječala Zaynova malog izleta. Glava joj je bila prepuna doživljaja, i te isprepletene misli joj nisu dale mira. Iznenada je otvorila oči, pričekala dok su se privikavale na tamu, samo da bi zaigrano pogladila zlatnu narukvicu koja je lepršala oko njenog tankog zapešća. Nakon toga je uslijedio još jedan uzdah, a zatim kikot koji nestašno pobjegao s njenih tankih usana. Kihnula je u tišini, očito je cijelo ovo njeno ponašanje bilo rezultat sreće koju je sada osjećala. Okrenula se na leđa, udobno ugnijezdila između jastuka s mislima usmjerenim samo na jednu osobu. Za par trenutaka, na vlastito iznenađenje je zaspala s smiješkom na usnama.

Jutro je brzo došlo. Nježne, zlaćane zrake su polako napredovale svoje putovanje po njenoj sobi. Probudila se, sneno protrljala oči, te zijevnula. Poplun šarenog, cvjetnog uzorka,je pao s njena tijela dok je ona ustaja i prilazila prozoru laganim korakom. Razmaknula je nježno roze zavjese, prozor je bio posut zaleđenim kapljicama kiše, koja je oprala grad. Barem pokušala oprati grad od snijega, iako je i njemu dolazio kraj. Proljeće je kucalo na vrata. 

Bella puhne u staklo, koje se zamagli i brzo prstom povuče jedan krug i doda mu dvije crtice kao oči i jednu polukružnu kao nasmiješene usne. Bella duboko udahne a zatim izađe iz sobe, laka i poletna koraka dok joj se sada klupko zlatne dlake motalo oko nogu. Nasmiješila se, sagnula i digla Heroa u naručaj. Tiho mu je gugutala, dok ju je on radostan gledao. Zalajao je dok se ona okretala oko svoje osi, Hero je isplazio dugački ružičasti jezik dok su mu uši letjele oko glave. Njen smijeh i njegov lavež ispunili su stan, time uzrokovavši pospano gunđanje nasmiješene Staše. Smeđa kratka kosa joj je stršala oko glave poput aore, time Bellu još jednom podsjetivši na anđela. Bella spusti Heroa na pod, koji je veselo poskočio prema njoj te brzo otrčao po kuhinju otkuda su se čuli veseli zvuci skvičanja njegove gumene igračke. 

- Jutro, anđele. - veselim glasom je vrisnula Bella, dok je micala zalutalu kosu s lice. Inače veoma blijedo lice, sada je bilo rumeno i puno života. Smeđe oči su sjajile, poput zvijezdanog neba. Njeno veselje je bilo opipljivo i zarazno, te se Staša zaletjela na kauč i uz smijeh skočila na njega. Izbeljila se prema Belli, koja je sjedila njen primjer. Skočila je na kauč pokraj anđela, i zagrlila veliki mekani jastuk. 

- Što danas planiraš? - blago je upitala Staša, nakrivivši glavu dok je promatrala Bellu, koja je grickala usnu u pokušaju da se sjeti ima li kakvih planova. Nenada kihne, a zatim smušena digne suzni pogled. Zavali se više u crvenom kauču, koji je ugodno primio njeno tijelo.

- Nemam planova. Osim možda, ako ti ne želiš imati filmski maraton? Ima puno filmova koje nismo pogledale. - veselo je zaskvičala, dok joj je zvonki glas bio ispunjen uzbuđenjem. Promijenila je svoj položaj tijela, i ispreplela noge ispod sebe, dok je jela kekse koji su ostali od jučer. Kremasta čokoladna unutrašnjost keksa joj je zavladala osjetilnim pupoljcima, dok je ona uživala u gorkom okusu čokolade i slatkom okusu keksa.

- Može. Ja ću ispeći nešto a ti pripremi filmove. - Staša je sretno promrmljala dok se uspravljala do svoje pune visine. Bella je jasno znala da ispeći znači naručiti, ali nije ništa prigovarala. I ona je ustala, presvukla se u lepršave ljubičaste hlače s raznobojnim cvijećem, uvijek su je podsječale na hipi hlače, zato ih je i voljela. Preko je navukla sivu rastegnutu majicu s logom nekog starog fakulteta, a na stopala tople roze termo čarape na prugice. Totalan modni promašaj, ali voljela je udobnost iako ne bi izašla ovako van. Iako nije marila za tuđa mišljenja, ali stalo joj je do njena izgleda. Uzme iz sobe jastuke i toplu dekicu te krene spremati kauč. Pripremila je i laptop na kojem će gledati filmove, smjestila se zatim s smješkom dočekala Stašu koja je nosila puno kutija raznih mirisa. Ovo će biti jedan jako dobar dan.

Staša je od umora zaspala nakon petog filma, pa se Bella odlučila nakratko prošetati. Odjenula je ugodnu toplu crnu trenerku, preslatke rozo bijele tenisice i sivi hoodie a na sve to crni kaputić. Ruku čvrsto zaguranih u džepove, lica obasjana osmijehom hodala je ne izbjegavajući lokve. Naprotiv namjerno je stajala u njih, dok je voda prskala okola. Nasmiješena i zadihana naslonila se na obližnju kuću, dok ju je kaput štitio od hladnoće zida. Nakratko je zatvorila oči, a nakon što ih je otvorila uhvatila je odsjaj nečega vrlo poznatog i miris koji je tako dobro znala, da je gotovo postao dio nje.

Osjetila je neugodnu slabost u nogama, no skupila je snage i odgurnula se. Duboko je udahnula i počela pratiti osobu za koju nije znala da će je ponovno vidjeti. Nastavila je hodati, osjećajući sve veću bol, dok su suze prijetile da će se izliti. Osjećala se izdanom, povrijeđenom i slomljenom. Figura je zastala, kao da je osjetila da je netko prati te se okrenula. Bella je zatomila jecaj, no njena koljena su popustila. Pala je na hladni i tvrdi beton, dok je rukama obrglila svoje tijelo pokušavajuće se održati na okupu. Osjećala se kao da ima ogrumnu rupu gdje bi trebalo bit srce. Sada nema ništa. Samo bol izdaje i gorki bijes.