Little princess

Chapter 28.

"Every soul is beautiful and precious; is worthy of dignity and respect, and deserving of peace, joy and love." ― Bryant McGill

28. Susret

Probudio ju je jak nasrtaj vjetra o prozorsko staklo. Kad je polako otvorila oči, ugledala je nježno ružičaste trake izlazećeg sunca. Grane obližnjeg stabla su nježno lupkala o staklo, stvarajući ugodnu i tihu simfoniju. No ni to nije ublažilo bol koju je osjećala u svakoj kosti u svome tijelu. Izreka san liječi sve rane je bila čista laž, jer se ona nakon svakog buđenja osjećala se gore i bolnije. 

Nezgrapno se pridigne, njeni topli pokrivači skliznu niz njena ramena, ostavljajući ih svježini jutra na milost i nemilost. Smrknuta, privukla je pokrivače ponovno na ramena, ne dopuštajući svome tijelu da još više puta. Ustane, još uvijek omotana u pokrivač, i priđe prozoru, desnom rukom pomakne zavjesu dok je lijevom čvrsto držala pokrivač omotan oko nje. Besciljno prođe pogledom po polupraznoj ulici, okupanoj jutarnjom svjetlošču. Kao da je tražila nešto, no ni sama nije znala što.  Uzdahne umorno dok je nervozno prošla rukom preko lica, pokušavajući obrisati umor s lica, dok je istodobno pustila pokrivač da bešumno padne na pod oko njenih nogu, ostavljajući je u njenoj pidžami. 

Prije no što se sagnula da pokupi pokrivač s poda, njene smeđe oči opaze nešto za čime je njeno blesavo, zaljubljeno srce žudjelo. Njegova crna, gusta kosa stršala je u svim smjerovima, blago se kovrčala uz njegovo lice i ovratnik njegove karirane košulje. Tople smeđe oči, uokvirene redom bogatih smeđih trepavica i mekane, podatne usne uz koje je žarko htjela prisloniti svoje vlastite. Zaprepašteno se odmakne od prozora, ne puštajući zavjesu iz zgrčene šake, osjetila je kako joj je srce veselo zatreperilo i brže zakucalo, dok je disanje pratilo tepmo ludog srca. Uznemirano proguta slinu, sad vidno razbuđena, i ponovno se vrati bliže prozoru. Opet ga je ugledala, svjesna da joj se ne pričinava. Ovdje je. Bio je vani i gledao u njen prozor. Bella je namjerno izbjegavala ukrstiti svoj pogled s njegovim, svjesna da bi je to ponovno slomilo, upijajući njegovu pojavu.  Nešto je bilo drukčije na njemu. To čak nisu bili niti bol i žaljenje u njegovim očima, kao niti kiseli osmijeh na njegovu licu. Ona stisne oči i pozornije se zagleda. Odjednom kao da je koprena maknuta s njenih očiju, vidjela ga je uistinu.

Gusta, crvena krv slijevala se niz njegove izgrižene usne, preko čvrste čeljusti sve do ovratnika njegove košulje tik uz vrhove kose, savršeno se uklapavši s uzorkom košulje koja je isto bila zgužvana i bez oblika visjela niz njegov torzo. A njegova divna, svilenkasta kosa, u koje ju je voljela s velikom nježnošću uvlačiti svoje prste, svjedočila je o vlastitoj patnji. Pokušavši skrenuti svoj užasnuti pogled uočila je kako velika modrica odvratne tamnoplave boje narušava zdravu boju njegove maslinaste puti. 

Bella se bez razmišljanja okrene od prozora i potrči niz stepenice zgrade. Ubrzo se nađe drhtureći pred kratkim i slabašnim naletima vjetra, pokušavajući pokrenuti svoje nervozom smrznute noge. Zayn ju ugleda, kratki bljesak proleti njegovim očima a zatim se okrene i počne obilaziti automobil. Ona zatomi vrisak u grlu, i odjednom potrči, shvativši da ga može izgubiti. Osjećala je tromu bol u svojim nogama kao i bosim stopalima dok je ne gledašvi pretrčavala ulicu. Jednom je viknula njegovo ime, na što se on iznenađeno okrene taman na vrijeme da je primi u zagrljaj u koji je ona spremno skočila. Omotavši noge oko njegova struka, zaustavila ga je u svakom naumu te prislonila nježno svoje usne na njegove pazeći da ga dodatno ne ozlijedi. 

- Nemoj me ostaviti, molim te. - prošapće iznemoglo uz njegove usne, odmarajući glavu uz njegovo čelo, dok je on ostao mirno stajati, ruku položenih uz svoje tijelo, a usna čvrsto stisnutih. Bella osjeti gorko razočarenje i oštru bol kako se širi njenim prsima. Polako se spusti na tlo, kimne glavom te mu uputi jedan posljenji pogled. Izgubila je. Pogleda ga u oči, koje je tako voljela i mrzila istodobno, njima je mogao pročitati svaku i pomno skrivenu emociju. - Oprosti. Neće se ponoviti. - promrmlja slomljeno, dok se spremala otići osjećajući izdajničku toplinu u obrazima, poželi prisloniti svoje hladne dlanove uz njih, ali ponos joj nije dopuštao. 

- Princezo... - hrapavi glas doplovi u njeno uho, na što se ona polako okrene nesigurna je li to zbilja ili samo bezosjećajno poigravanje njene mašte s već ionako umornim duhom. Zayn je privine u zagrljaj, toliko čvrst i snažan se osjećala spojenom s njim. Jedno tijelo, dvije duše. Prisloni svoj sada suzama zarmljani obraz uz njegova snažna prsa, osjećajući uravnotežene otkucaje Zaynova srca. - Ne mogu se boriti više protiv sebe. Odsada sam stalno uz tebe, nećeš me se moći riješiti. - 

- Gdje si bio kada sam te trebala? - tiho je upitala, svjesna da ovime može uništiti ovu naizgled krkhu sponu između njih. Ali morala je znati zašto je otišao, kada je jasno rekao da je nikada neće napustiti i da je njegova. Toliko je toga istrpila zbog njega i za njega, a on je otišao. Zayn duboko uzdahne, kratko prstom pomilovavši njen obraz. 

- Unutra ću ti sve ispričati. - rekao je snažnijim glasom, dok su ptice u daljni veselo započele svoju pjesmu a sunce ih obasjalo kao da su načinjeni od zlata dok je Zayn spajao njihove usne u jedan dugo priželjkivani poljubac. Jedna mala djevojčica je u tom trenutku prolazi pokraj njih rukom državši svoju majku, koja je u mislima računala sve račune koje je morala platiti kao i količinu novca koja joj je bila dostupna. Briga joj je bila jasno očitana na mladome licu, dok je koračala ulicom, ali ipak zastane kada se njena plavokosa kčerka zadivljeno zahikotala. Gledajući prizor koji je zaokupio pozornost male djevojčice, osmijeh se tiho prikrao na njeno lice, osvježavajući ga i čineći ga vidno mlađim i bezbrižnijim. To je ljubav. Pomislila je znatno zadovoljnija bez tračka ljubomore. Htjela ih je još gledati, iako se to činilo čudnim čak i u njenoj glavi, ali znala je da im treba trenutak. Ali zauvijek će se sjećati ovog trenutka. Svjedočila je pravoj ljubavi, rijetkoj i čistoj. Dvije ženske figure, jedna manja i jedna veća, su prošle dalje svojim putem. Obje razmišljajući o ovome što su vidjele. 

- Idemo? - Bella je upitala, svjesna da privlače pozornost iako je još htjela ostati u njegovu zagrljaju. Nije ni shvatila koliko joj je falio sve do ovoga trenutka, sad se osjećala ispunjenijom i zdravijom, a zatim ponovno svrne pogled na njegovo lice i zastane. Zayn stane uz nju i zbunjeno je pogleda. - Otkuda ti te ozljede? - začuo je uplašeno drhtanje u njenom glasu, i srce mu se razniježi od toga. Bilo mu je drago što brine o njemu, zato joj uputi ohrabrujući osmijeh i lagano je ponuka da krenu dalje.

- Prijatelj mi je dao savjet. - jednostavno je odvratio dok su ulazili u zgradu.