Little princess

Chapter 25.

"If you don't live for something, you'll die for nothing."

25.  Istina.

Svijetlo na malom prozoru, koji je mamio njegovu pozornost, se ugasilo, dok se on tužno osmijehnuo. Bacio je još jedan pogled na tamni prozor, stegnuta grla, zagurao je ruke u toplu unutrašnjost svoje crne trenerke, dok se kratkim koracima udaljuje od svoje ljubavi. Djevojke kojoj je poklonio srce, iako to ona ne zna. Možda joj uspije jednog dana reći. Možda.

Auto žurno prođe pokraj njega, i baci sjenu na njegovo umorno lice. Nije ni on bio pošteđen ljubavne boli, patio je gotovo jednako kao Bella, svjesno je sve prekinuo ali nije ovo očekivao. Zayn kao da je ostario desetak godina, bol vidljiva u njegovu namrštenu čelu, stisnutim usnicama i praznom pogledu. No bol je bila skrivena puno dublje, u samoj njegovoj unutrašnjosti, gdje je vrebalo izgubljeno i premlaćeno srce. Naštetio je samome sebi, tako da pomogne njoj. To nije čin iz ljubavi, nego od nečega što je jače od ljubavi. Nečemu što postoji samo u knjigama. I njih dvoje su to našli, imali, izgubili... sada je samo pitanje hoće li to ponovno naći.  

Išao je na slijepo, ne gledajući kuda hoda ili kamo uopće ide. Nije ga bilo briga... Zayn nikada ne bi pomislio da će on patiti zbog djevojke, da mu je to rekao netko prije gotovo godinu dana, samo bi mu se nasmijao hladno i grubo u facu. Ali sada, sada zna koliko bi bio u krivu. Duboko udahne, dok su se pipci hladnoće penjali niz njegovo tijelo, tjerajući ga da drhti. Zayn se prisili da ubrza iako nije htio, zapravo je htio malo patiti... umjeriti svoje misli na hladnoću i slatku bol koju je ona pružala za razliku od tupe i jake boli koju je neprestano osjećao. Izvadio je drhtavih ruku ključ svoga automobila iz džepa i pritisnuo mali gumb na ključu, te začuo tihi ali jasni zvuk otključavanja. Ušao je u atomobil, rukama blago prešao po volanu, a zatim ga snažno udario, uz jecaj spustio glavu na njega dok je jedna suza kapnula na njegovu nogu. 

- Jesi sigurna u ovo? - nesigurno je upitala Alayah povlačeći zubima tanku usnu, dok joj je mala ruka bila čvrsto stegnuto oko Konstantinove velike. On joj se ohrabrujuće osmijehne dok je zabrinuto gledao u veliku, viktorijansku kuću okruženu čudesnim šarenim cvijećem, dok je zabrinuto gledao u vitku priliku tamnokose djevojke. 

- Moram saznati sve, nikad neću imati mira ako to ne saznam. - promrmljala je dubljeg glasa, dok je svrnula pogled na svoju malu prijateljicu i njenog dečka. Njenu pozornost je zaokupila njihova prisnost, način na koji se Alayah privijala uz Konstantina, pogledi koje joj je on upućivao dok ona nije gledala. Bella je osjetila radost i toplinu zbog njih, htjela je još vjerovati u ljubav iako ju je Zayn ostavio samu, sjetila se male cvjetne krune sačinjene od raznog poljskog cvijeća i jedne jarko crvene ruže u sredini te pisma. Bella osjeti peckanje u svojim očima, te ih bijesno zatvori, dok je duboko disala. Ostavio ju je. Znala je da hoće jednom, ali ne u njenom najranjivijem trenutku. Ipak, je. 

- Ja ću vas čekati u kafiću preko puta, zovite kad završite. - promrmljao je nervozno Konstantin dok se nevoljko odvojio od Alayah, koja ga je s osmijehom pogledala. On im mahne, a zatim se na peti okrene i nestane im s vidika, na par trenutaka, pa se smjeti na vidljivo mjesto za malim stolićem.

- Idemo? - upitala je tiho Alayah na što druga djevojka kimne glavom, Alayahina nervoza je bila opipljiva pa ju Bella ohrabrujuće uhvati za ruku i stisne, zajedno su krenule prema kući, ubrzo je Alayah snažno pokucala po elegantnim vratima od kvalitetna materijala. Iznutra se začuju meki udarci potpetica a zatim i otvaranje vrata. 

- Izvolite? - upitala je mlada djevojka jakog francuskog naglaska, dok je svoje pitanje popratila laganim podizanjem tankih obrva. Djevojka osmotri pridošlice pažljvim, uvještačenim pogledom. Brzo je prošle preko Alayahina siva kaputića s zlatnim gumbićima koji je bio blago rastvoren i tako otkrio tamno plavu haljinu s jednostavnom bijelom mašnicom, oko vrata je nosila crni šal, te na nogama prozirne štrample s crnim točkama, a na stopalima nježniju inačicu vojničkih čizama, niz bok joj je visila jednostavna crna torba s šarenim blokićem koji je virio kroz nezatvoreni rub. Zaključila je da joj nije nikakva prijetnja bila je prenaivna i slatka, bezopasna, dok druga djevojka tamnih smeđih očiju odjevena u dugačku, flanelsku zeleno plavu košulju, ispod koje je nosila crnu majicu s logom jednog fakulteta, i crne tajice te na nogama crne starke, eh ta djevojka jednostavna stila ali upečatljive ljepote... na nju je odlučila pripaziti. Bilo je nešto u njoj, nešto opasno i skriveno. 

- Tražim svoju... majku. - protisne kroz stisnute zube, Alayah je čvrsto stegnula Bellinu ruku, dok je promatrala ugodno plavušino lice. Klasična ljepota, naglašena skupom odjećom. 

- A tko je tvoja majka? - ovaj puta je uz pitanje dodala napučene usne dok su joj plave oči sjajile od zabave. Iako je ispod te vanjske maske bile zbunjena, nije znala tko su ove djevojke niti kako se uklapaju u cijelu tu priču.

- Dušo, tko je to na vratima? - Bella se trgne od dobro poznata glasa koji je pjevno upitao iz predsoblja. Njene oči se suze, dok je čekala da ta žena priđe vratima, plavokosa djevojka nije ni odgovorila a Bella je začula iznenađeni uzdah a zatim brže korake. 

- Anabella, predivna moja djevojko. - žena koju je zvala majkom joj priđe i pokuša je zagrliti, no Bella se hladno odmakne od nje uz blagi osmijeh koji je titrao na njenim usnama. - Lois, ovo je... Anabella, moja kčer. Anabella, ovo je Lois kčerka moga sadašnjeg supruga Pabla. Uđi, molim te. - Bella odsutno kimne glavom, i uđe u kuću zajedno s Alayah, ne posvećujući nikakvu pozornost na bogati interijer i začuđene Loisine pogleda. 

- Drago mi je, čudno ali Mary  nikada nije pričala o tebi. Ipak, nadam se da ćemo biti super polusestre. A tko ti je ovo? - upitala je s jasnom porugom na račun Alayahine odjevne kombinacije, no čak ni to nije skinulo zaljepljeni, pristojni osmijeh na to mlado lice.

- Vidiš, Mary nije ni meni pričala o tebi. Možda je to zbog činjenice da je odglumila svoju smrt... ne znam. -  nehajno je rekla, dok je svoj odgovor popratila slijeganjem svojih mršavih ramena, sjedajući na crni kauč. - A ovo, ovo je Alayah, moja veoma draga prijateljica. - promrmljala je uputivši joj bijesni pogled.

- Odglumila smrt? Je li to zbog onog muškarca koji te uhodio Mary? - blago je upitala Lois, dok je Bella osjetila ponovni bijes, kojeg je ovaj puta pozdravila poput starog prijatelja, puštajući ga da se nastani u njenoj duši dok je promatrala dvije žene koje su elegantno, istih pokreta sjedile na skupocjenim foteljama. Mary kimne jedva primjetno pomaknuvši glavu, dok nije skidala pogled a Bellina lica, Lois sretna odgovorom usmjeri svoju plitku pozornost na Alayah. - Imaš zanimljiv stil. - 

- Oh hvala ti, spoj Sherlocka i Doctora. - ponosno je odvratila Alayah, jasno ignoriravši Loisin odbojan glas.  

- Doctora? To onaj stari lik s plavom kutijom? - zbunjeno upita Lois, dok je na to po prvi put Alayah pokazala neku drugu emociju osim mirnoće i ravnodušnosti. Bijesno je stisnula usne, dok joj je pojavila bora od napore između njenih obrvi. Prođe rukom kroz ravnu smeđu kosu, dok je nestrpljivo gledala u plavokosu francuskinju. Bella primijeti da se sprema odvratiti nešto vrlo nepristojno, ali joj samo odmahne glavom na što shvaćanje bljesne u Alayahinim očima.

- Mary, želim pričati s tobom, imaš mi puno za objasniti. A Lois, ako ne možeš šutjeti onda ću te morati zamoliti da izađeš van, jer iskreno ovo te se ne tiče. - blago odvrati Bella s pristojnim smiješkom dok  su joj oči govorile što stvarno misli o svemu ovome. Lois ostane na svome mjestu, ruku položenih u krilu.

- Što želiš znati, Anabella? - 

- Sve. -