10. Moja, zapamti to.
„Goodnight Raggedy Man."
Belli u je u glavu odvaznjalo 'moja si.' Nije bila sigurna kako da reagira na to, Zaynov glas je bio grub i zapovijedan, nije davao mjesta raspravi, koliko god njoj instinkti govorili da se pobuni ipak nije. Godilo joj je to, jer te riječi su značile da negdje i nekome pripada. Da ima svoje mjesto u ovom svijetu, barem nakratko. Jer Bella je bila svjesna da Zayn neće zauvijek ostati uz nju. Benjamin je bio u pravu u vezi toga, no to ne znači da ne može pokušati spasiti ga od samoga sebe.
Polako je otvorila oči i zadihano se zagledala u njega. Bella je jezikom dotaknula otečene usne, Zaynove tamne oči su pomno pratile taj pokret i natjerale ju da se ponovno zacrveni.
- Bila bih ti jako zahvalna ako bi se pomaknuo. – glas joj je bio slab dok je drhtavim rukama pokušala zataknuti pramen kose iz uha. Zayn je njeno pitanje popratio smiješkom ne odmičući se od nje.
- Sasvim mi je ugodno ovako. – promrmljao je u njenu kosu dok je duboko udisao njen nježni ružin miris. Kako li mu je ovo malo stvorenje pomutila pamet u ovom kratkom vremenu. – Jesam li ti možda pretežak? – upitao je podrugljivo.
- Ne-e. – poraženo je priznala dok se igrala s gumbićima njegove jakne, izgledala je tako nježno i krhko, nevino. Kako li ju je samo želio.Položio joj je dlan na obraz, a potom ponovno spustio usne na njene. Ovaj put je to bio nježan poljubac, ali s istom količinom prijašnje strasti i žudnje. Privukao ju je u zagrljaj spojivši njihova tijela, dok je Bella uplela svoje prste u njegovu njegovanu kosu i razmrsila je. Nasmiješio se jer je bila tako topla i obečavajuća. No još nije bilo vrijeme. Opet je bio on taj koji je prekinuo poljubac. Bella je zbunjeno gledala u njegove oči, očekujući da se njegove usne vrate na njene. No on ju je samo gledao.
- Prelijepa si. – prošaptao je, a glas mu je bio tih i promukao. Nasmiješila mu se i on ju je napokon pustio iz svoga zagrljaja. Iznenada ju je uhvatio za ruku, vatra i led, te povukao prema dnevnome, potpuno je zaboravio na čaj trenutno ga je vodila sam jedna misao koju je morao ostvariti. Bella ga je bez riječi slijedila i mirno sjela na kauč kad joj je tako pokazao. Zatim je Zayn izašao iz stana i vratio se tri minute poslije. Bella je brojala, jedna stvar koju je naprosto obožavala. Obožavala je brojati nečije udisaje dok je čekala, minute, crte, otkucaje srca, sve što se moglo pobrojati. Barem dok ju se ne prekine. Velikim smeđim očima u kojima se jasno vidjela njena zbunjenost, pogledala je u Zayna koji je namještao stolicu iz kuhinje ispred nje. Stavio je veliki blok za crtanje na koljena i kratko ju pogledao. – Nacrtati ću te, ali moraš ostati mirna. Može? – iako ju je to pitao, znala je da nema mjesta odgovoru 'ne' i to joj se svidjelo. Vjerovatno ludi...
- Može. – tiho je odvratila dok je ukočeno sjedila da ju lakše nacrta. Nasmiješila se na notu zaigranosti u njegovu glasu. Jedna nova strana Zayna, jedna koju nije prije imala prilike upoznati. Znala je da ima nešto ispod te vanjske grubosti, zaigranost je početak.
- Pa ne idem te streljati. Opusti se, nagni glavu malo na desno, tek toliko da ti svijetlost pada pod drukčijim kutom. Bravo. Nasmiješi se, princezo. Osmijeh još nije nikoga ubio. – reče Zayn dok mu je ponovno jedan osmijeh blago izvio kutove usana. Bella ga posluša, te pozorno prati kako njegove snažne ruke nježno klize papirom. Desnom sigurno drži olovku i poteže razne crte, poput plesa balerine. Elegantno i s lakoćom, godinama vježbanja dok nije dovedeno do savršenstva. Čak i sam način na koji drži olovku je predivan. Glava mu je blago pognuta i nagnuta na desnu stranu, dok mu crna kosa nestašno pada preko čela. Zubima gricka rub usnice. Blaga bora mu se smjesti između obrva, dok koncentrirano crta i povremeno gleda u Bellu.
- Gotovo. – Zaynov grubi glas prekine Bellu u sanjarenju. Trgne se i pogleda ga, dok su mu oči postale svijetlije i sjajile. Da je barem češće ovako raspoložen. Zaynova ruka uhvati Bellu snažno oko zapešća i jednim trzajem ju povuće u svoje krilo. – Što kažeš? – Bella se zagleda u crtež te zapanje uzdahne.
YOU ARE READING
Little princess
Fanfiction"I am a princess. All girls are. Even if they live in tiny old attics. Even if they dress in rags, even if they aren't pretty, or smart, or young. They're still princesses." - Sara Crewe, Little princess Bruna