Little princess

Chapter 33.

"She comes off as strong, but maybe she fell asleep crying. She acts like nothing's wrong, but maybe she's just really good at lying."

33. Volim.

Markus zastane ispred snažnog crnog konja, kojeg je Diego koristio u svojim nastupima, polako mu rukom prođe preko slabina na što se one uskomeše i konj ugodno zarže. Nasmiješi mu se i potapša ga po snažnom i elegantnom vratu. Zatim ponovno usmjeri svoje tamne oči na Zayna koji je izgledao kao da pripada u ovu divljninu i kaos koji su okruživali Cirkus. Pružio je Vragolanu dvije kockice šećera koje je ovaj zadovoljno primio svojiim zubima pazivši da ne ozlijedi svojeg gospodara. 

- Dođi samnom momče. - kratko mu kaže, dok ga je Zayn slijedio, radoznalo prelazeći pogledom preko svega. Od najmanje bale sijena pa sve do blistavih sedla. Duboko udahne dok mu se u nosnice uvlačio jaki konjski miris, balega i sloboda. Nije mu smetalo, naprotiv, svidjelo mu se. Nikad nije pomislio da bi mu se mogao svidjeti miris govana. Izgleda da je bio u krivu. Pratio je Markusa kroz improvizirane staje, koje su snažno stajale na mjestima, štiteći svoje blago. Instiktivno je stisnuo oči i nabrao svoje tamne, guste obrve kad mu je sunce udarilo u glavu. Izvadio je kapu koju mu je ranije dala malena djevojčica, Emma, te ju nabio na glavu. Odmah je bilo lakše, iako je još uvijek osjećao trenutnu bol navikavanja na sunce. I to mu je čak godilo. 

Markus mu je pridržao jednu stranu otvora za Cirkus i Zayn mu zahvalno kimne, ušao je mračnu unutrašnjost Cirkusa u kojem su se događala čuda, veselje i zabave. Prišao je stolici postavljenoj kod jednog potpornog stupa i sjeo, a za njim i Markus. Tišina se spustila među njih. To se Zaynu jako svidjelo, to što ovaj ogromni čovjek, topla lica nije izvlačio informacije iz njega poput drugih, već mu davao vremena da se sam otvori, upoznavajući ga s okolinom.

- Nije puno, ali nama je sasvim dovoljno. - promrmljao je Markus dok je prekriženih ruku na prsima i gležnjeva u kaubojskim čizmama gledao u mali otvor na stropu kroz koji je Sunce sjalo sjajni snop svijetla u jednom smjeru. Zayn primijeti cvijet, krhkih bijelih latica kako je ležao, gotovo zaboravljen u prašini, dok ga je jedino Sunce ohrabrivalo da nastavi... ali nije znao  što, čak nije ni znao zašto je pomislio da Sunce hrabri umirući cvijet. Slegne ramenima, dok je čekao. Nešto.

I tada, kao iz vedra neba, zrak ispuni grmljavina kopita. Skinuo je kapu, dok je gledao kako elegantni smeđi konj galopira iz otvora te ulazi u krug 'pozornice' a zatim usporava. Jahača nije bilo. Zayn ja napeto čekao, čvrsto stisnutih usnica, ne primijećujući kako ga Markus s zanimanjem promatra. Da je samo malo skrenuo pogled, primijetio bi Markusov samodopadni smiješak, kao i zavjerenički sjaj u njegovim bistrim, tamnim očima. 

Par trenutaka nakon konja, koji je sad mirno stajao visoko podignute glave gledajući u Zayna, kao da ga izaziva da nešto napravi, izađe elegantni jahač, vitka tijela odjevena u crne jahače hlače, bijelu flanelsku košulju širokih rukava, sjajnih crnih čizama i krvavo crvene marame oko vrata, te nisko nabijene kapuljače koja je lepršala oko njegova tijela dok je snažno trčao prema konju. Konj tada skrene pogled prema Jahaču, i Zayn se mogao zakuniti da se konj nasmiješio, ali pripisao je to svome trenutnom raspoloženju, koje ja bilo predobro, opuštajuče i zastrašujuće, jer imao je osjećaj kao da gubi kontrolu nad sobom. Konj krene prema Jahaču, spuštajući glavu, dok jahač sklizne pokraj njega i nevidljivom brzinom se uspne na snažna smeđa leđa, hvatajući se rukama snažno za grivu. Zayn shvati kako se sav napeo i pokuša se opustiti jer... bojao se za Jahača, nije mislio da bi itko mogao tako brzo skočiti konju u punoj brzini na leđa bez sedla. Odupro se porivu da zaplješče, jer očigledno šou još nije gotov. Konj i Jahač su djelovali poput jednog tijela, spojenih duhova dok su izvodili akobacije. 

Odjednom Jahač se spusti iz stoja na konjevim leđima i sklizne, tjerajući Zayna na pomisao da pada ravno u ralje smrti. Bio bi ustao, ne znajući što bi mogao napraviti, da ga Markus nije umirujuće zaustavio snažnom rukom na ramenu. Zayn sjedne ne skidajući pogled s prizora koji se odvijao ispred njega. Jahač je elegantno visio konju s boka, a zatim pokupio krhki bijeli cvijet kojemu je Zayn prije dosta vremena posvetio pozornost a zatim zaboravio na njega. U tom trenutku Jahaču ispadne kapuča s glave i kosa se oslobodi, Sunce se odbije na njoj dok je Zayn prestrašeno, bijesno i zadivljeno promatrao poznate bronačne pramenove, kako lete zrakom. U prsima ga stegne, kao da ga je netko stisnuo za samo srce, dok mu je Bella nasmiješeno prilazila na konju. Ispružila je ruku s cvijetom, darujući mu ga. 

Zayn odglumi da prima cvijet, dok je omatao svoje duge, elegantno prste oko njena zapešća. Osjetio je kako joj srce užurbano kuca od adreanlina, te ju povukao s konja u svoj zagrljaj. Njena prsa su se nadimala ispod njegovih je s osmijehom prihvaćala njegov zagrljaj. 

- Što ti je bilo na pameti? Mogla si poginuti? - protisne kroz čvrsto stisnute zube, dok ga je čeljust boljela. Ona ne reče ništa, već se samo nasmije, odmičući se od njega i gledajući ga čvrsto u oči. Njen osmijeh se još više raširi kada je ugledala bijes i strah u njegovim tamnim očima. Pridigne se na prste i poljubi ga, taj poljubac je bio lagan i sladak, poput obećanja.  A zatim je zaplakala. 

- Moj si, prelijepi viteže. - prošaptala je kroz suze, dok je ga je ponovno grlila.  A on gubio svu volju da je izgrdi zbog nepromišljenog ponašanja. Zayn je privine još bliže sebi ako je to bilo moguće i počne se umirujuće vrtiti s njome u krug, postojali su samo oni. Zvukovi radova i životinja, te prigušeni Bellini jecaju su ih okruživali no nije im to smetalo. Pjevušio joj je umirujuću melodiju, u uho, koju je njemu njegova majka uvijek pjevušila dok je bio uznemiren ili preplašen.

- A ti si moja ljupka princeza. Uvijek si bila i takva ćeš ostati. - promrmljao je. 

- Volim te. -

- Oh, kako li ja samo volim tebe, Bella. -