Note ljubavi

24: "Stvarno ga je promijenila."

AIDA JOHNSON

"Aida!" moja mama je veselo uzviknula, otvorivši ulazna vrata. Taman smo se kanili poljubiti za odlazak, stojeći okrenuti jedno prema drugom, ali nismo uspjeli ostvariti taj naum. Uputila sam mu značajan pogled i okrenula se prema njoj.

"Zdravo. Ja sam Alessia, Aidina majka", rekla je i široko se nasmiješila.

"Ja sam Nathan, drago mi je", odvratio je i pružio joj ruku nakon čega su se rukovali.

"Hoćeš ostati na večeri?" upitala je živahno mama, a ja sam osjetila kako mi se oči otvaraju od šoka.

U isto vrijeme dok sam joj ja davala negativan odgovor, on joj je davao pozitivan. Naravno da ga je nakon toga povukla u kuću, usput naširoko objašnjavajući da ćemo morati malo pričekati mog tatu jer je zapeo u prometu, ali bi uskoro trebao biti ovdje, a meni nije preostalo ništa drugo nego krenuti za njima.

Dok sam ja izuvala tenisice, Nate je stajao pored mene i znatiželjno promatrao hodnik i otvorena vrata kroz koja je imao pogled na dnevni boravak i nešto sitno kuhinju.

"Oh, da, tu odsjedamo dok se naš dvorac renovira", nasmiješila sam se, sjetivši se kolika je njegova kuća naspram moje i da su vjerojatno sve kuće njegovih prijatelja ogromne i predivne.

"Lijepo je", odgovorio je. "Ako ništa drugo, barem odiše onim što se zove obiteljski dom."

Uputio mi je usiljeni osmijeh, a ja sam, ne znajući što mu odgovoriti, samo položila ruku na njegov biceps i nekoliko puta prošla gore-dolje po njemu kako bih ga - ili barem pokušala - smiriti.

"Daj mi to", rekla sam misleći na violončelo.

Skinuo ga je i pružio mi ga nakon čega sam ušla u boravak i naslonila ga na zid najbliži vratima u slučaju da stvari krenu nizbrdo i mora brzo pobjeći.

U tom trenutku su ulazna vrata zaškripala i tatin gromki glas se prolomio kućom: "Evo me!"

Nate me uspaničeno pogledao, a ja sam se nasmijala. Nisam mu htjela reći 'rekla sam ti', već sam ga umjesto toga samo kratko poljubila i promrmljala da će sve biti u redu. Kad je tata ušao u boravak, naglo je zastao.

"Hej tata", nasmiješila sam se, obgrlivši rukama Nateovu jer je izgledao kao da će iskočiti iz kože svakog trenutka. "Ovo je Nate, moj dečko. Nate, ovo je moj tata. Clay."

Nate je pružio ruku tati s malo manje živosti nego kad je to napravio s mamom, a tata ga je prvo pošteno odmjerio prije negoli mu je stisnuo ruku. Moj tata ima naviku lomiti kosti ruke svakom tko mu se ne svidi, a s kim se rukuje. Izraz Nateova lica se nije promijenio iako sam bila uvjerena da ga je barem malo zaboljelo.

Nakon tog rukovanja koje je, činilo mi se, trajalo pedeset godina, mama nas je sve pozvala za stol, ali smo prije toga, naravno, morali oprati ruke što je Nateu bilo iznimno zanimljivo jer u njegovoj kući ruke pere samo njegova nećakinja Gabby i, duboko je uzdahnuo, djed.

Onda smo sjeli za stol. Mama i tata na začelju, a Nate i ja jedno nasuprot drugom.

Miris pećene piletine i krumpira se širio cijelom kuhinjom. Ubrzo sam osjetila kako mi se javlja gladni želudac, ali sam pričekala da si Nate uzme pa sam nakon njega i ja.