Epilog

3.7K 329 119
                                    

(O moj Bože, mi smo zbilja došle do kraja! Veoma smo sretne zbog toga, i nadamo se da se i vama svidio naš rad. Zbilja smo se trudile i svaki nastavak pažljivo pisale. I da, svaka je pisala dio svakog nastavka, bilo to šest rečenica ili većina. U svakom ste mogli vidjeti naš dodir iako smo dobile mišljenja da izgleda kao da piše jedna osoba.

Ako želite čitati drugu knjigu, nemojte maknuti Note ljubavi iz knjižnice jer ćemo ovdje objaviti kada Valovi ljubavi budu objavljeni.

Hvala na svemu. Volimo vas❤)

NATHAN BENNETT

Pet godina kasnije...

"Stari. Smiri se", govorio je Dan dok sam ja šetao lijevo-desno po svojoj sobi. Očajno sam ga pogledao.

"'Smiri se?' Kako da se smirim? Tako ću i ja tebi reći kada se ti budeš ženio, pa ćemo onda vidjeti tko će se smiriti."

Preokrenuo je očima. "Sve je u savršenom redu. Elle je javila da je Aida spremna, ti si spreman, sve je spremno. Nemaš se oko čega brinuti. Hajde, moramo ići da ne zakasniš na vlastito vjenčanje. Bila bi sramota da se kum i mladoženja ne pojave na vrijeme."

Duboko sam udahnuo i ušao u auto. Još jednom sam izravnao kravatu i poravnao sako. Pucao sam od nervoze, iako je ovo bilo ništa naspram nervoze koju sam osjećao prije nego što sam ju zaprosio.

Kada smo napokon stali blizu plaže na kojoj se trebala održati ceremonija, izašao sam dok mi je Dan držao ruku na leđima. Zbilja je izgledalo smiješno, ali morao je to napraviti jer je nekako predosjećao da ću se u protivnom srušiti.

Dok sam hodao prema oltaru, vidio sam mnoga poznata lica; prijatelje, Alessiu, Claya, moje roditelje i Lizu. Svi su mi kimnuli i osmjehnuli se, iako mi je Liza uz osmijeh i namignula. Očito je da je Aida već stigla i da je tu negdje, jer je Liza bila s njima.

Nije mi mogao promaknuti šmekerski osmijeh kojeg je Dan uputio Elle kada smo napokon doši do oltara. Ona je, naravno, bila Aidina kuma. Za nekoliko mjeseci je njihovo vjenčanje i mi ćemo njima također biti kumovi.

Nisam ni trepnuo, a svadbena koračnica je već počela.

I tada sam ju ugledao.

Aida je koračala prema meni na sebi imajući prelijepu bijelu vjenčanicu u kojoj je izgledala poput malog anđela. Osmijeh joj se razvukao licem kada me ugledala, iako sam sumnjao da je bio veći od mojeg. Do oltara ju je vodio Michael i, iako se trudio potisnuti suze, izgledao je kao da će istog trenutka zaplakati. Liza, Michael i Aida su se u ovih pet godina veoma zbližili i izgledali su kao prava obitelj. Iako je Aida provodila mnogo vremena i s Alessiom i Clayem, Liza i Michael su joj bili najveća podrška.

Kada mi je prišla, Michael mi ju je predao u ruke i pogledao me pogledom 'Umrijet ćeš ako joj i jedna suza sklizne niz obraz zbog tebe'. Iako sam znao da ću ju paziti kao oko u glavi, blaga mi je jeza prošla tijelom.

Ceremonija mi je prošla u magli; govorio sam kao robot samo zato što me je Aida neprestano gledala i očaravala svojim tamnim očima.

"Proglašavam vas mužem i ženom. Možete poljubiti mladu", rekao je svećenik te sam ju na te riječi približio sebi i poljubio ju. Iako je ispred nas bilo mnogo ljudi koji su zviždali i pljeskali, jedina osoba koju sam ja vidio i osjetio bila je, sada potpuno, moja žena.

Naravno, nakon toga je bilo slavlje. Bio sam sretan, a po Aidinom licu sam vidio da je i ona bila sretna.

Kada je već pao mrak i slavlje došlo do vrhunca, Aida i ja smo se spustili do plaže i sjeli na pjesak. More je bilo nevjerojatno mirno ovdje u Albanyu, mjestu u kojem smo odlučili provesti ostatak svojih života i osnovati obitelj.

Sjedeći tako u tišini, slušali smo valove, dok se naposljetku Aida nije pridignula.

"Nate?"

"Hm?" upitao sam okrenuvši glavu prema njoj. Gledala je u vodu u kojoj su se presijavala mala svjetla, te sam u njenim očima mogao vidjeti odsjaj oceana koje ljubi zvijezde.

"Hoće li uvijek biti ovako savršeno i prekrasno?"

Par trenutaka sa razmišljao o odgovoru dok napokon nisam odlučio odgovoriti. "Neće, Aida. Neće uvijek biti savršeno, ali uvijek će biti prekrasno. Obitelj koju ćemo izgraditi zajedno bit će plod naše ljubavi. A sve što nastane od naše ljubavi ne može biti ništa drugo osim prekrasno. Jer naša ljubav je prekrasna, Aida, i ja ću te uvijek voljeti tako."

Pogledala me svojim sada suznim očima i zagrlila me. Uzvratio sam joj zagrljaj i čvrsto ju stisnuo, osjećajući njezino srce kako kuca.

Osjećao sam naša srca koja su zajedno kucala. Jedno za drugo.

"I ja ću tebe uvijek voljeti prekrasnom ljubavlju, Nate."

KRAJ

Note ljubaviWhere stories live. Discover now