Note ljubavi

42: "Prste k sebi."

(Ovo je predzadnji nastavak, ostao je još samo epilog. Smatramo da, pošto smo napisale sve što smo htjele i dale objašnjenje za sve događaje, nema smisla više dužiti. Međutim, to nije kraj našeg druženja jer ćemo za svega tjedan-dva izbaciti drugu priču, o Aidinoj i Nateovoj djeci i njihovim životima. Pa, točnije, životu njihove kćeri, Lynn. Priča se zove Valovi ljubavi i jako smo uzbuđene zbog nje :D

Hvala na svemu, šaljemo puse i zagrljaje i nadamo se da ćete biti s nama i tijekom druge knjige! ❤❤)

AIDA JOHNSON

"Malo je jezivo kad me tako gledaš", pospano sam promrmljala i nasmiješila se. Otvorivši oči, ugledala sam Natea kako me promatra glave naslonjene na dlan i smješka se.

"Jutro i tebi", hrapavo je rekao. "Kako se osjećaš?"

"Bih li se trebala osjećati drugačije od savršenog?" izrekla sam retoričko pitanje i još jednom se osmjehnula. Par trenutaka smo se samo gledali dok nisam začula Michaelov glas na hodniku.

"Sranje", rekli smo istovremeno i ustali se, nenormalnom brzinom navlačeći odjeću natrag. Već se čulo Michaelovo vikanje na neki jadni par kojeg je zatekao, a ja sam imala ružan osjećaj da bi nama bilo desetorostruko gore.

Naravno, pa kćer si mu.

Uzdahnula sam. Čovječe, bilo je teško priviknuti se na to da znam tko su mi roditelji i da mi je jedan od najpoznatijih dirigenata na svijetu otac.

Čudno, zar ne?

Itekako.

"Aida?" pokucao je na vrata i Nate me uspaničeno pogledao, s gaćama koje su mu praktički visjele s kukova i čarapama napola navučenima.

Gestikulirala sam da ode u kupaonicu, što je i napravio nakon što je pokupio svoje stvari. U prolazu je lupio malim prstom u nogu kreveta i opsovao ispod glasa, a ja nisam imala vremena za sažaljevanje kad je Michael neumorno kucao i uporno uzvikivao moje ime.

"Samo malo!" doviknula sam i prekopala kofer u potrazi za pidžamom... a onda sam se sjetila da je jedina pidžama koju sam ponijela bila ispod jastuka. Brzo sam ju obukla, popravila kosu koja je bila na sve strane, obrisala razmazani ruž i otišla otvoriti vrata.

Michael je bio ležerno obučen, u kratke plave traper hlače, običnom bijelom majicom i s japankama na nogama i shvatila sam da ga nikad nisam vidjela u takvom izdanju. No, njegov izraz lica nije bio nimalo ležeran. Izgledao je kao da bi najradije propao u zemlju i ostao tamo dugo, dugo.

"Dobro jutro", rekao je, zadihan kao da je trčao maraton. "Mogu li ući?"

Sranje! Nervozno sam pogledala prema kupaonici, nadajući se da Nate može jasno i glasno čuti sve o čemu smo pričali i da neće pokušati izaći i pobjeći

"Aha", kimnula sam glavom i pomaknula se u stranu kako bi mogao ući.

Razgledao je sobu, kao da je tražio neki znak da je Nate bio sa mnom sinoć. Pa, osim neuredne posteljine i njegova mirisa kojega je soba bila puna, ništa nije odavalo da smo spavali.

"Htio bih popričati s tobom", sjeo je na Ellin bračni krevet - čija je posteljina bila netaknuta, no imala sam dobru priču za to - i protrljao dlanove od koljena.

"Ovaj... da?" sjela sam nasuprot njega. Izgarala sam od znatiželje, ali sam isto tako jedva čekala da ode.

Duboko je uzdahnuo nekoliko puta kako bi smirio disanje koje mu se naglo ubrzalo. O, moj Bože, koji se vrag događa?