Note ljubavi

36: "Nisi se nimalo promijenila."

Guys, gore je pjesma koju oni sviraju na natjecanju, nadamo se da vam se sviđa😊

NATHAN BENNETT

Duboko sam uzdahnuo i popravio kravatu, odmjeravajući samoga sebe u ogledalu koje se nalazilo na vratima hotelske sobe. Izgledao sam dobro. O, da, izgledao sam vraški dobro. Izgledao sam kao da ću ući u kasino i osvojiti tešku lovu igrajući poker. Samo, problem je bio što se tako nisam osjećao. Osjećao sam kao da bih svakog trena mogao povratiti od nervoze.

A Aidi sam rekao da se opusti. Koja ironija, ne?

Pogledao sam u Dana koji je još uvijek hrkao na krevetu. Preokrenuo sam očima. Lako njemu. Mi moramo doći tamo dva i pol sata prije natjecanja radi generalne probe, a on mora samo sjediti u gledalištu.

Uzeo sam neke moje čarape s poda, procijenio da veoma smrde i bacio ih na Dana koji se istog trena probudio.

"Stari, što to radiš? Znam da si ti imao veoma mirnu, tihu, dosadnu i odmornu noć s Aidom, ali moja je bila upravo suprotno!" rekao je ljutito i ponovno se pokrio.

Nasmijao sam se. "Vidim. Propustio si malo crvenog ruža na trbuhu."

Pocrvenio je i zabio glavu u jastuk, što nije bilo uobičajeno za njega. Samo sam se zahihotao i izašao iz sobe, zatvorivši vrata za sobom.

Čim sam se okrenuo, sudario sam se nečijim veoma čvrstim prsima. Kad sam podignuo pogled, iznenadio sam se ugledavši Michaela. Bio je sav u crnom, baš kao što smo se dogovorili. Njegova crna kosa je bila zalizana nekim gelom, a ne prevelika brada uredno podšišana. Gledao me pronicljivim pogledom od kojeg sam se iskreno naježio.

"S kojom si djevojkom bio jutros?" upitao je pomno me promatrajući. Čeljust mi je pala. Kako je znao?

"Kako..."

"Dragi Nathane, koliko god ti pokušavao od mene nešto sakriti, ja sam također muškarac. Ne možeš ništa sakriti od mene, pa čak ni sitnicu da smrdiš na ženski parfem."

Zatvorio sam oči i uzdahnuo.

"S Aidom, gospodine. Ali kunem vam se, nije se ništa dogodilo", rekao sam brže bolje. Dok sam ga gledao imao sam čudan osjećaj da sam propustio nešto veoma, veoma, bitno, ali još uvijek nisam imao pojma što. Bilo je frustrirajuće.

"A, tako znači. Vjerujem ti. Ali svejedno budi oprezan; ne zaboravi zaštitu!" rekao je i pošao dalje niz hodnik. U šoku sam ostao gledati za njim, ne vjerujući što sam upravo čuo.

Prekrstio sam se i pošao za njim, pokušavajući umiriti svoje ruke koje su se tresle od treme.

Čovječe.

*          *          *

Cupkao sam u mjestu iza zastora. Violončelo mi se treslo, vjerojatno zbog mog drhatanja ruku. Ostali su se tiho slagali i sjedali na stolice, jednako nervozni kao i ja. Za nekoliko sekundi podići će se zastor, a ja nisam bio siguran jesam li spreman na tako nešto. Nakon ovoga idem u gledalište potražiti Daniela jer smo mi zadnji orkestar, a ujedno nakon toga je i pauza do proglašenja.

Moj i Aidin pogled su se sreli i nervozno mi se nasmiješila, kimnuvši glavom. Nosila je usku crnu haljinu koja je isticala njezinu lijepo oblikovanu figuru i stajala joj kao salivena.

Nakon toga je moj pogled, iznenađujuće, susreo i Michaelov te mi je on namignuo. Da nisam pucao od treme, vjerojatno bih se onesvjestio od iznenađenja.