Note ljubavi

40: "Stalno mi se mota po mislima."

(Da da spore smo, znamo. Nastavak je napokon ovdje i nadamo se da će vam se svidjeti :))

NATHAN BENNETT

"I kako je bilo?" upitao sam Aidu. Ležao sam na krevetu na leđima i zurio u plafon s rukama iza glave, dok mi je mobitel bio na prsima s upaljenim razglasom. "O čemu ste pričale?"

Uzdahnula je s druge strane linije. "O svemu. Apsolutno svemu. I sve mi je objasnila i ništa nije onako kako sam mislila da je."

"Je li ti sad drago što si joj dala priliku da ti objasni?"

"O, da, nemaš pojma koliko", mogao sam nazreti osmijeh u tonu njezina glasa. "Hvala, Nate."

"Ma nema problema", odvratio sam.

"Imam osjećaj da sam ti u ovih nekoliko tjedana zahvalila više puta nego što sam ikome u cijelom životu", turobno je rekla.

"Pa?" preokrenuo sam očima iako me nije mogla vidjeti. "Za to dečki i služe, da pomognu kad im je cura u dilemi i da ju razvesele kad je tužna."

Nasmijala se. "Da, ali svejedno. Kad se samo sjetim koliki si seronja bio prema meni na početku..." Mogao sam ju zamisliti kako je odmahnula glavom sa sitnim osmijehom na licu.

"Hej, nisam bio baš toliki seronja!" usprotivio sam se iako me trunka grižnje savjesti malo bockala. Ponekad sam bio seronja prema njoj, da, ali sad nemate pojma koliko mi je žao zbog toga.

"Ma ne", sarkastično je rekla. "Uglavnom, moram ići, Alessia me zove. Čut ćemo se navečer?"

Bio sam malo šokiran jer nisam bio naviknut da ju zove imenom, uvijek bi rekla mama čak iako je znala da je posvojena. Pretpostavljao sam joj da je sad, pošto je napokon saznala istinu, bilo čudno oslovljavati ju s 'mama.'

"Nate? Još si tu?"

Trepnuo sam. "Da, da, jesam. Može, čujemo se navečer", brzo sam odgovorio progutavši slinu.

"U redu. Zdravo."

"Bok."

Prekinula je poziv, ali ja sam još dosta dugo nakon toga ostao ležati na krevetu i samo gledati u strop, dopuštajući blaženoj tišini da me odnese u neki drijemež i vrati iz njega svakih nekoliko minuta sve dok naposljetku nisam i zaspao.

* * *

Izašao sam iz kuće, usput podvrnuvši rukave kratke bijele majice u koju sam se presvukao prije pola sata. Iako je već bilo otprilike pola sedam, bilo je sparno od sunca koje je cijeli dan pićilo kao ludo. Napokon je, nakon sve one silne kiše, došlo i to sunce. Cvrčci su cvrčali negdje u daljini, a bazeni u susjedstvima se punili što mi je donijelo veselje jer sam jedva čekao ljeto i kupanje.

Kad smo već kod kupanja, nikad nisam pitao Aidu voli li se ona kupati. Morat ću ju to pitati što prije kako bih znao organizirati neki izlet s Danom i Elle, ali na otvoreni ocean, ne neki mali bazen.

Uputio sam se prema Danovoj kući koja je bila udaljena pola sata hoda od moje, ali nije mi smetalo hodanje. Mogao sam osjetiti toplinu kako izbija iz asfaltirane ceste koja se ugrijala tijekom dana zbog sunca. Ni to mi nije smetalo. Nije mi smetalo ništa vezano uz ljeto, upravo suprotno; ljeto je bilo moje najdraže godišnje doba.

Međutim, ono što je par trenutaka kasnije prošlo pored mene mi je itekako zasmetalo.

Bolje rečeno, netko. Michael je bio u autu i proletio pored mene kao da ga gone vragovi. Bio sam stopostotno uvjeren da me vidio pa sam zastao i okrenuo se prema njemu, nadajući se da će i on stati i vratiti auto nazad do mene, što je na kraju i napravio. Otvorio je prozor na suvozačevoj strani i šutke me gledao nekoliko trenutaka, a izraz lica i način na koji je lijevom rukom stiskao volan toliko da su mu zglobovi problijedili govorili su da ne zna što bi sa sobom dok sam se ja nagnuo na do kraja otvoreni prozor, mrko ga promatrajući.