Note ljubavi

17: "Ne okreći mi leđa."

NATHAN BENNETT

Iako to možda ne pokazujem dovoljno, volim svog djeda. On je u svojim mlađim danima također svirao violončelo, bio malo problematičan, skoro pao treći razred srednje škole, a onda je naišla baka i promijenila ga skroz na skroz. Nikad ne biste rekli da se netko kao što je on bio može tako promijeniti. Ali, moja baka je bila nevjerojatna žena.

Kad malo bolje razmislim, volio sam ih oboje možda čak i previše. Nikad im nisam to dao do znanja i zato sam se osjećao kao govno kad mi je baka umrla. Nikad joj nisam rekao, "Hej bako, volim te." A kad sam shvatio da više nikad ni neću, rasplakao sam se kao mala beba.

I ostao mi je samo djed. Rekao sam samome sebi Nate, pokaži mu da ga voliš dok još imaš prilike. Ali ne - pokazao sam mu jedino kakvo sam zapravo govno. Zadao mu toliko boli, bezbroj puta me čekao u naslonjaču do kasno uvečer, branio me pred roditeljima... Nije odustao od mene čak ni kad su oni to napravili.

Milijun puta sam ga razočarao i milijun puta mi je dao još jednu priliku. Milijun puta sam prokockao tu jednu priliku i milijun puta ga povrijedio.

Bio je to začarani krug koji se zatvorio onog trenutka kad sam došao doma iz škole i zatekao ga na podu u dnevnom boravku bez pulsa. Imao je moždani udar koji ga je i ubio.

Kad smo se vratili iz bolnice, otišao sam u svoju sobu i odbio izaći. Čak me ni Gabby nije uspjela razveseliti, mada je i sama bila tužna. Izgubila je pradjeda kojeg nije poznavala onoliko kao ja. Za nju, on je bio samo pradjed - čovjek s bijelom kosom i brkovima, izgledajući gotovo kao Einstein. Za mene, on je bio najbolji djed na svijetu, djed koji mi je pomagao oko sviranja violončela, djed koji nikad nije odustao od mene ma koliko razočaran bio.

Onda se tata spustio u podrum, noseći u rukama kovčeg s violončelom. To je bio prvi put da je sišao ovdje dolje i prvi put da nije urlao na mene kako sam razočaranje za obitelj.

"Znam da ti je teško", tiho je rekao, nježno naslonivši kovčeg na zid. Odbijao je okrenuti se prema meni. "Djed bi želio da imaš ovo."

Jedva sam ga vidio - njegova leđa, doduše - od svih suza koje su mi se bile nakupile u očima, ali znao sam da je i sam na rubu suza. Pričekao sam dok nije zatvorio vrata i tek sam onda ustao i otišao po violončelo.

N.B. '97

Prešao sam prstima preko inicijala i godine. Obrisao sam suze, položio kovčeg na krevet i otvorio ga. Iako sam dobro znao što se nalazilo u kovčegu, svejedno sam se slomio kad sam ugledao djedovo staro violončelo. Skupio sam se uz krevet i noćni ormarić i isplakao dušu. Ubrzo sam osjetio ruke kako me grle i dobro sam znao tko je to bio. Moj otac.

Onaj otac koji uvijek urla na mene da sam sramota za obitelj sad me grlio i plakao skupa sa mnom. On za svojim ocem, ja za djedom.

Kad sam u srijedu u učionici broj šest izvadio iz kovčega djedovo violončelo, skoro sam se opet slomio pred Aidom. Znao sam da je primijetila da nešto nije bilo u redu, ali bio sam joj zahvalan do neba što ništa nije upitala.

Rekao sam jedino Danu što se dogodilo i to isti dan. Amandu sam opet izbjegavao, a Aidu nisam mogao pogledati u oči. Više ni sam nisam znao kako sam se osjećao.

U četvrtak sam imao slobodan sat. Inače uvijek odem do pekare, ali ovaj sam put otišao u sobu s instrumentima koji služe za sat glazbenog i školske koncerte i sjedio ondje zureći u prazno, prisjećajući se svih trenutaka koje sam proveo s djedom. Onih lijepih i onih manje lijepih.

Kad sam čuo da se vrata otvaraju, brzo sam obrisao suze. Nije mi trebalo dugo da shvatim tko je to bio, jedina osoba koja ulazi ovdje osim svirača školskog benda je Aida. Uostalom, prepoznao sam parfem.

"Plačeš li ti to?" tiho je upitala. Nisam imao snage okrenuti se prema njoj i suočiti se s tim smeđim pogledom.

"Ne." Nisam se ni potrudio sakriti drhtavicu u glasu.

"Lažeš", rekla je. Čuo sam njezine korake i ubrzo joj vidio noge ispred sebe. Dovukla je stolicu na koju je sjela i pogledala me duboko u oči. Imao sam osjećaj da me pogled nekoliko sekundi probadao ravno kroz dušu. "Nate... što je bilo?" upitala je, položivši svoje tople ruke na moje. "Vidim da nešto nije u redu, opet se čudno ponašaš. Pričaj sa mnom, molim te..."

Spustio sam pogled na naše ruke, zadržao ga ondje, odbio ju pogledati jer da jesam, ne bih se mogao suzdržati i poljubio bih ju. Poljubio bih ju i ne bih požalio.

Jedna moja suza je pala na naše spojene ruke. Aida je bila prva djevojka koja me vidjela kako plačem. Bit će i zadnja.

Brzo izvukavši svoje ruke iz njenih, obrisao sam suzne obraze i ustao, opet joj okrenuvši leđa. Uzdahnula je na moj čin, a njezina stolica je zaškripala po drvenom podu kad je i ona ustala.

"Ne okreći mi leđa", rekla je. Njezin glas je odzvanjao praznom prostorijom i kidao sve u meni. "Pokušavam ti pomoći, a ti mi svaki put okreneš leđa. Muka mi je od toga. Budi muško jednom u životu, pogledaj me u oči i reci što te muči!"

Nikad nisam mislio da će se ijedna cura usuditi tako razgovarati sa mnom.

I onda sam upoznao Aidu Johnson.

Ona je bila drugačija. Neću reći posebna, ali drugačija. Nešto me jednostavno vuklo k njoj. Isprva sam ju prezirao iz dna duše, a onda više nisam mogao bez nje. Nisam bio spreman na takvo nešto. Samo bi budala zanijekala da mi malo nedostaje da postanem ovisan o razmišljaju o njoj.

"Djed mi je umro", rekao sam, polako se okrenuvši prema njoj. "U srijedu sam ga pronašao na podu u dnevnoj. Imao je moždani. Doktori kažu da nije..." uzdahnuo sam. "Dugo patio. Odmah je umro."

"Nate..." promrmljala je. "Tako mi je žao." Povukla me u zagrljaj sličan onome u subotu. Vršcima prstiju je nježno prelazila po mom vratu, pokušavajući me smiriti.

"Volio bih da sam imao malo više vremena", uzdahnuo sam. Odmaknuo sam se od nje naslonivši svoje čelo na njezino. "Volio bih da sam mu bar jednom rekao da ga volim."

"Ne brini, Nate", šapnula je. Ruke je i dalje držala na mom vratu što mi je neopisivo godilo. "Znao je on to."

"Sahrana je u subotu u četiri. Hoćeš li doći?"

"Aha", rekla je.

Neko vrijeme smo se samo gledali. Ideja poljupca koja mi je iznenada sijevnula je bila prekinuta zvonom za kraj petog sata.

Šteta. Želio sam ju poljubiti.