Poglavlje 40.

1K 67 3
                                    

~Ne zanima me koliko je teško biti~
zajedno, jer biti odvojen je mnogo gore


Ušle smo u kuću. Veče je polako padalo. Sjedile smo u dnevnom boravkuni gledale film. Trgnula sam se na zvono Uninog telefona. Javila se.
- Izvoli.- dodala mi je telefon.
- Halo?-
- Hej.- čula sam njegov glas. Otišla sam u sobu.
- Sada sam u sobi.- rekla sam.
- Izadji na balkon.- rekao je. Izašla sam. Odjednom nečija ruka je uhvatila moju. Naglo sam se okrenula.
- Uplašio si me.- rekla sam i zagrlila ga. Prekinuo je poziv na telefonu. Uvukli smo se u sobu.
- Znaš koliko si mi falila. Nisam mogao izdržati više.- rekao je i ponovo me zagrlio. Odvojili smo se.
- Kada će prestati sve ovo?- upitala sam ga.
- Uskoro.- poljubio me je. Napokon. Napokon sam osjetila njegove usne na mojima. Bio je to osjećaj koji mi je užasno falio. Dugo je trajao. Odvojili smo se kada nam je ponestalo daha.
Stavio mj je pramičak moje kose iza uha. Poljubio me je u obraz. Ostavio je usne naslojene na njemu.
- Gotovo sam zaboravio koliko mekanu kožu imaš.- šapnuo mi je u obraz. Njegov dah na mom obrazu je natjerao moje tijelo da se naježi. Izmaknuo se. Izvadio je parče papira i stavio ga na moj noćni stolić.
- Daj ovo Rebeki, ona će znati šta je. Za tebe je.- rekao je. Klimnula sam glavom. Zagrlio me je i podigao.
- Dobila si koju kilu, ha?-
- Vjerovatno, danas nas je Una napunila svime i svačime.- rekla sam.
- Imam želju upoznati Unu.- rekao je.
- Ima vremena.- rekla sam. Nasmijao se. Ubrzo se uozbiljio.
- Nema za mene. Moram ići.- rekao je.
- Vidimo se sutra?-
- Sutra?-
- Imam nastup.-
- A da. Biću onaj u crnom.- rekao je. Naslonio je svoje čelo na moje.
- Biću ona sa slušalicama.- rekla sam. Poljubio me je na brzinu i izletio iz moje sobe preko balkona. Uzela sam Unin telefon i sišla niz stepenice. Sjela sam sa njima nazad na trosjed kao da se ništa nije desilo. Mama i tata su u tom momentu ušli u kuću.
- Drago mi je da smo uspjeli. Mogli smo proslaviti u dnevnom...-
- Uz čašu vina?- Una je podigla čašu. Gledali su u nju u šoku.
- Mi pijemo sok.- rekla sam i digla naše čaše. Tata se nasmijao.
- Ponekad zaboravim da si odrasla osoba.- rekao je Uni. Nasuo je sebi i mami vina u čaše.
- Tata i ja smo sklopili ugovor sa jednom od najboljih tvrtka.- rekla je mama zagrlivši tatu.
- Onda nazdravimo.- rekla sam i digla čašu soka. Rebeka i Una su uradile isto.
Nazdravili smo. Tata i mama su ostali u dnevnom boravku. Nas tri smo otišle u moju sobu.
- Zašto je ovako brzo prošlo?- upitala je razočarano Una.
- Nije ti sudjeno. Dovidjenja.- rekla sam Uni.
- Tjerate me?- upitala je.
- Hoćemo spavati.- rekla je Rebeka.
- Na miru.- dodala sam. Klimnula je glavom i složila tužnu facu. Sve tri smo se nasmijale.
- Ajde debili, laku noć.- rekla je i izašla.
- Laku noć.- rekle smo Rebeka i ja u isto vrijeme. Presvukle smo se i zavukle ispod mekanog jorgana.

Loš momak Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora