Ti si moja sudbina

9. Suze Bosfora

"Mi smo stvoreni za bol. Suze su za srce ono što je voda za ribe."

Kada je Melek saopštila Bahar da će čitav dan provesti sa Mehmetom i Emreom,bila je iznenađena. S obzirom da je ignorisala Emreove pozove,Bahar je u isto vrijeme bila nervozna. Melek je za razliku od Bahar,jedva čekala da vidi Mehmeta.

Skoro čitavo jutro,obje su se spremale na svoj način. Melek je spakovala Mehmetov sako kako bi ga vratila,dok je Bahar čitavo jutro potrošila šminkajući se.

"Bahar,da li si spremna?",kucala je na vrata njenog stana.

"Stižem!",odgovorila je Bahar izlazeći iz svog stana:"Da li izgledam dobro?",rekla je Bahar nervozno,popravljajući svoju kovrđavu kosu.

"Da,Bahar izgledaš predivno.",rekla je Melek smireno:"Možemo li sada krenuti?"

"Ne brini,uskoro ćeš vidjeti svog Mehmeta.",našalila se Bahar.

Vila Arsoy

Mehmet se ovog jutra rano probudio. Naredio je da se pripremi jahta i da sve bude spremno za današnji dan. Iako je blaga kiša padala,oni su odlučili isploviti na Bosfor.

"Kada dolaze naše dame?",upitao je Emre. Bio je u tamno plavim farmerkama,crnoj majici i kožnoj crnoj jakni.

"Za sat vremena će biti u pristaništu.",odgovorio je Mehmet. Bio je u nešto ležernijoj kombinaciji:crne pantalone,bijela majica preko koje je bila crna jakna. Na svojim očima nosio je crne Rej Ban naočare.

Njih dvojica su se brzo ukrcala na jahtu koju su iza njegove vile dovezli dvojica iskusnih kapetana. Napravio ju je Proteksan Turquoise,dugačka je idealnih 40 metara. Izgrađena je 2005.godine,a dorađena 2008.godine. Art deco dizajn unutrašnjosti inspirisan je tridesetim godinama prošlog vijeka u kojima preovladava tamno crvena boja. Na poleđini ove bijele jahte,latinskim jezikom ispisane su riječi Alfa et Omega-početak i kraj.

"Hvala vam gospodo,danas ste slobodni.",zahvalio se Mehmet mladim kapetanima,a zatim su njih dvojica isplovila na bosforsko plavetnilo.
Ova moćna jahta lomila je blage talase ispred sebe ostavljajući duboke tragove iza sebe. Na pristaništu za brodove čekale su ih Melek i Bahar. Podjednako savršene i elegantne.

"Drage dame,izvolite. Danas sam ja vaš kapetan.",ozbiljnim tonom govorio je Emre,pomažući im da se popnu na jahtu.

"Dobro došle.",pozdravio ih je Mehmet izlazeći iz kabine. Poslije kratkog pozdravljanja stiskom ruke i kratkih osmijeha,njihov dan je mogao započeti. Bahar je prišla Emreu,te ga pažljivo odmjeravala,dok to on nije primjećivao.

"Zaboravila sam ti ga vratiti.",rekla je Melek tiho,pružajući mu kesu u kojoj je bio sako.

"Potpuno sam zaboravio na njega.", Mehmet se blago nasmijao pokazujući svoje bijele zube. Nekoliko trenutaka su se gledali bez i jedne progovorene riječi. Njihove oči su govorile za njih. U tim pogledima mogla se osjetiti ljubav koja je iz dana u dan prerastala u nešto veće i jače.

"Zašto si me ignorisala ova dva dana?",pitao je Emre Bahar tiho,gotovo nečujno.

"Ne znam. Vjerovatno mi je bilo drago da te mučim malo.",nasmijala se Bahar.

"E pa uspijela si.",sarkastično je rekao Emre.

Uputili su se ka unutrašnjosti jahte,gdje su trebali doručkovati. Stol je bio ispunjen raznom hranom i pićem. Povele su se razni razgovori,započele nove teme i rasprave. Ali svaka od njih bi se završila sa smijehom. Njih četvoro uživalo je društvu jednih drugih. Tako slični,a opet tako različiti.

Nakon što su doručkovali,Bahar i Emre su otišli za kormilo jahte,dok su Mehmet i Melek uživali na palubi posmatrajući more.

"Ovo je za mijenjanje brzine.",objašnjavao je Emre:"a ovo je volan,to si sigurno znala." Našalio se,ali ga je Bahar sa osmijehom blago gurnula.

"Dođi,ti ćeš upravljati brodom.",dozvolio joj je da upravlja jahtom. Bahar je to sa osmijehom prihvatila.

"Pogledaj ih samo. Poput male djece su.",našalila se Melek,stojeći pored Mehmeta naslonjena na ogradu jahte.

"Da,zaista jesu. Kao da su dvije davno izgbuljene duše koje traže da se skrase. Kao da su suđeni jedno drugom.", zastao je na trenutak:"Ali čovjek je takav. Želi pronaći nekoga s kim može biti on."

"Oduvijek, otkad me pamćenje služi,nadala sam se da ću jednog dana sresti nekoga..",govorila je Melek zamišljeno.

"Nekoga?",upitao je Mehmet iznenađeno.

"Da. Nekoga ko mi je sličan i ko me razumije. Nekoga s kim se nikada neću osjećati usamljeno. Nekoga ko će znati da mi izmami osmijeh bez obzira koliko suza lila.",rekla je pogledavši u njega.

"I? Da li si ga pronašla?",upitao ju je uhvativši je za ruke.

"On je pronašao mene.",gledala ga je u oči. Njen pogled mu je govorio sve. Činilo im se da je u tim pogledima smještena čitava vječnost. Da su oni sami na ovom svijetu. Srca su snažno udarala poput talasa koji su se udarala o jahtu. Bili su jedna duša u dva tijela.

Primakao se tiho joj rekavši:"Želim da svaki dan bude kao ovaj. Želim da ti svaki put izmamim osmijeh i nikada ne rasplačem,a ti da vratiš moj stari osmijeh."

Pogledala ga je očima koje su sijale poput najsjajnijih zvijezda:"Obećavam,Mehmete. Trudiću se da svaki put budeš nasmijan."

Primio ju je sa obje ruke oko struka i poljubio. Dugim i nježnim poljupcem potvrdili su svoja obećanja. Emre i Bahar su ih posmatrali sa osmijehom na svojim licima.

"Tako mi je drago zbog njih.",rekla je radosno Bahar. Emre ju je pogledao sa osmijehom:"Učiniću nešto,jer znam dobro da to želiš." Brzo ju je privukao ka sebi i poljubio. Na Baharinom licu se pojavio osmijeh. Da,Emre je bio u pravu,to je ono što je željela.

Mehmet i Melek su već neko vrijeme stajali na palubi,razgovarali i smijali se.

"Bio je ovo prelijep dan,zar ne?",pitao ju je milujući je po kosi.

"Nikad bolji i ljepši.",nasmijala se Melek.

"Znaš,razmišljao sam o nama i našem čudnom susretu. Da li misliš da je ovo sve prebrzo?",upitao ju je,želeći da čuje njeno mišljenje.

"Ne znam. Ponekad pomislim da je zaista sve prebrzo,naša osjećanja koja gajimo. Zaista sve izgleda kao san.",započela je Melek:"Ali i ako je san ja ne želim da se probudim. Pored tebe se osjećam posebno.",rekla je držeći ga za ruku.

"Iskreno i ja se osjećam pomalo uplašeno. Ali ne želim da stanem",rekao je odlučnim glasom:"Te noći kada sam te sreo znao sam ili ćeš biti razlog mog propadanja ili moja do kraja života. Čak i da je sve ovo samo san,neka me nikad ne probude.",tiho je završio ljubeći joj nježno obraze.

Njihovoj sreći nije bilo kraja. Bile su to riječi koje su srušile zidove oko srca i otopile led oko njega. Ponekad je potrebno da obratimo pažnju na naizgled nebitne susrete,jer možda kroz njih sudbina šalje određenu poruku.