Ti si moja sudbina

10. Dodir prošlosti

"Pogledaj prošlosti u oči. Nemoj se kriti od nje, jer ne može ti ništa ako je ne ponavljaš."

Par dana nakon što su Melek i Mehmet priznali svoja osjećanja,ali i Emre i Bahar,bila su zaista čarobna. Vrijeme je brzo prolazilo. Svako ko je bar jednom volio,zna kako vrijeme leti,da nam ponekad ni sati provedeni sa tom osobom nisu dovoljni.

Mehmet,Melek,Bahar i Emre,nisu posjećivali neka ekslukzivna mjesta. Uglavnom su uživali šetajući pored Bosfora,praveći piknike, odlazeći u bioskop.

Mehmet se iz dana u dan mijenjao. Postao je otvoreniji i više se smijao. Ljubav prema Melek ga je mijenjala na bolje. Nije se osvrtao na prošle dane niti je razmišljao o njima. Melek je svoje utočište i mirnu luku pronašla u Mehmetovim očima i zagrljaju,dok je tuga polako napuštala njihove živote. Njegovi nježni poljupci rušili su zidove koje je sagradila oko svog srca nakon Ozgurove prevare.

"Zdravo,anđele moj. Ne znaš koliko mi samo nedostaješ.",blago je rekao.

"I ti meni nedostaješ,Mehmete.",nasmijala se Melek.

"Htio sam ti nešto predložiti,naravno ako nemaš obaveza",započeo je Mehmet:"Danas želim da posjetim jedno mjesto koje već nekoliko godina posjećujem i finansiram."

"Naravno da ću ići sa tobom.",rekla je Melek:"O kakvom mjestu je riječ?"

"Radi se o jednom sirotištu. Kada god imam slobodnog vremena posjetim tu djecu i obradujem ih raznim poklonima.", tiho je rekao.

"To je divno od tebe.",raznježila se Melek.

Nakon što su završili svoj razgovor i dogovorili se u koje vrijeme će doći po nju,Mehmet se obukao te uputio ka dnevnom boravku. Tamo su bila njemu poznata lica,Ajša i Ibrahim.

"Nedostajao mi je ovaj osmijeh.",rekla je njegova majka nježno.

"Lijepo je vidjeti te nasmijanog,sine.",dodao je Ibrahim na Ajšine riječi.

Mehmet se osmjehnuo svojim roditeljima te im se pridružio u njihovoj podnevnoj kafi.

"Kao da sam novi čovjek. Kao da je neka magija u meni koja me mijenja. Magija koja mi ne dozvoljava da budem tužan,nego nasmijan.",sa osmijehom je govorio Mehmet.

"Ta magija se jednom riječju naziva ljubav,sine.",započeo je Mehmet:"Ljubav je,sine,magija koja će da ukrade tvoje srce i pretvori ga svojim robom. Ljubav svakodnevno čini čuda:oslabi jake,ojača slabe,budale čini mudrima,a mudrace pravi budalama. Jednom riječju ljubav preokreće sve. Ljubav ne pita kako i zašto,ona dolazi iz srca i nikad ne objašnjava. Može doći iznenada ili se šuljati iz daljine."

Mehmet je pažljivo slušao očeve riječi,a zatim se blago osmjehnuo,jer je Ibrahim u pravu. Ljubav je zaista poput magije. Nešto što ukrade naše srce. Nešto što ne pita nego daje odgovore. I on ju je takvu prihvatio. Njegovo srce ponovo je zavoljelo nakon toliko godina.

"Majko,oče,oprostite me sada,ali Melek me čeka.", rekao je Mehmet ustajući.

Melek je izašla iz svog stana i u blizini zgrade ugledala Mehmeta kako stoji pored crnog Audija. Uživao je u tome da je posmatra kako hoda dok mu prilazi. Njeno lice krasio je prelijep osmijeh. S obzirom da je vrijeme bilo kišovita bila je odjevena u kratki lagani crni kaput,farmerice i crne kratke čizme. Odjeven u sivo odijel i bijelu košulju,polako joj je prišao. Poljubac u obraz i zagrljaj uz osmijeh bili su dokaz sreće zbog njihovog susreta. Prvo su se uputili ka jednom šoping centru gdje su kupili razne poklone za djecu,a potom su krenuli prema svom odredištu.

Sirotište "Umut" nalazilo se u centru Istanbula. Osnovano je 2008.godine. Mehmet je od početka finansirao rad ovog sirotišta,te se brinuo o svim potrebnim stvarima za njega.
Direktor sirotišta,Jagiz Berk,dočekao je svoje goste.