Ti si moja sudbina

19. I u dobro i u zlu

"Velika srca vole, mala traže da budu voljena."

Istanbul, subota, 27. novembar 2013. godine

"Priča o ljubavi :

    Ljudi se lako izgube,ali se teško pronađu. Nemaju hrabrosti da ponovo ustanu,da ponovo zavole i da se ponovo bore. Izgube svoj osmijeh,sjaj u očima. Ono najbitnije izgube nadu u ljubav. To se desilo meni. Izgubio sam volju odlaskom osobe koju sam volio. Posumnjao sam u ljubav,izgubio nadu da će ikad sreća pokucati na vrata mog života. Ali čuda se događaju onda kada im se najmanje nadamo.

     Mislio sam da sam svoju sreću zauvijek izgubio,ali onda mi je ona nenadano ušla u život i na tome sam zahvalan. Te kišne večeri,u restoranu "Yildiz",poput anđela u moj život je ušetala Melek. Ona koja me probudila iz dubokog sna. Ona koja je odledila moje zaleđeno srce i ona koja je vratila sjaj u mojim očima. Nisam mogao vjerovati da ću ponovo ovako moći voljeti,jer mi se toliko toga dogodilo u životu. Nisam smio,jer to nanosi bol. Ali sada,ako je ona ta koja će imati moje srce i upravljati njime,spreman sam da budem zarobljenik. Spreman sam da svoj život prevedem s njom i da najljepše i najnježnije riječi izgovaram samo jednoj ženi. Mojoj Melek,mom anđelu crnih očiju.

     Danas je naše vjenčanje, Melek. Ne tražim ništa od tebe,osim da me voliš. Dajem ti obećanje da će na tvom licu stalno biti osmijeh. Obećanje da  nikada više nećeš osjetiti gorke suze. Obećanje da ću te voljeti onoliko koliko jedan čovjek može voljeti ženu. Zauvijek. Šta god da se dogodi,nećemo odustati jedno od drugoga. Jer to je ljubav,a kada nekog voliš ne odustaješ od njega.

    Kada sam te sreo pitao sam se "Ko si?",ali sada znam odgovor na svoje pitanje: Ti si moja sudbina. Uvijek si to bila. Samo sam te trebao čekati. Sve ono što se desilo između toga bio je izazov i ispit života. Imao sam sreće da te pronađem i da se pronađemo u okeanu izgubljenih duša.  Kada sam te prvi put zagrlio i poljubio,znao sam ili ćeš biti razlog mog propadanja ili moja do kraja života.

     Shvatio sam da se najviše čuju riječi izgovorene tiše. Ako ikada poželiš da odeš,odnesi i moje srce,jer ono bez tebe neće kucati. Istog trenutka ga zdrobi i pretvori u prah,jer:Biti Mehmet,znači voljeti Melek. "

   Vila Arsoy bila je spremna za vjenčanje. Iako je bio novembar,dan je bio iznenađujuće sunčan. Duga stazala koja je vodila do glavnih vrata vile bila je prekrivena crvenim tepihom. Za centralnu proslavu odabran je glavni salon vile. Okrugli stolovi bili su pokriveni bijelim satenom,dok su stolice osim satena bile ukrašene i mašnama crvene boje.  Četiri Svarkovska lustera bacali su svoju svjetlost i na taj način osvjetljavali čitav salon. Na stolovima su se nalazili cvjetni aranžmani i kristalne čaše.

   Najbolji i najpoznatiji kuhari su bili zaduženi za spremanje najfinije hrane. Konobari su bili tu kako bi svakog trenutka mogli udovoljiti zvanicama u njihovim željama.

"Sigurno se šališ,dok sjediš tako opušten u trenerci nekoliko sati pred vjenčanje?",gotovo zaprepašćeno je rekao Emre koji je od ranog jutra bio odjeven u crni smoking.

"Pokušavam biti smiren,Emre.",nasmijao se blago:"U ostalom samo par minuta mi treba da se spremim."

"Da,u upravu si.",rekao je Emre sležući ramenima:"Ovo je tako nervozno. Pripremanje za vjenčanje i to."

"Emre,pokušavam biti smiren,nemoj mi dodavati tremu.",rekao je pokušavajući da sakrije svoju nervozu:"Da li su burme kod tebe?"

"Naravno. Ne misliš valjda da bi ih tvoj kum izgubio.",rekao je Emre,izvadivši burme iz dzepa sakoa,pokazavši mu ih.
  
Burme su bile izrađene od srebra. Imale su par sitnih žlijebova u kojima su se nalazili po jedan sitni dijamant. Na unutrašnjosti burmi bio je ugraviran natpis "Ljubav je nepobjediva" i dva datuma: 5.09.2013 i 27.11.2013,datum njihovog prvog susreta i datum njihovog vjenčanja.