Ti si moja sudbina

14.Ljubomora

"Ljubomora se uvek rađa sa ljubavlju, ali ne umire uvek sa njom."

Nakon što su ih Mehmet i Melek upoznali,između Bahar i Emrea su se počeli javljati čudni osjećaji. Nešto što prije nisu osjetili niti znali definisati. Počeli su provoditi vrijeme zajedno,upoznavati se bolje. Emre bi prvo njoj poslao poruku zadobro jutro,a posljednjoj poželio laku noć. Bili su tako slični,a opet tako različiti. Voljeli su skoro iste stvari,ljutili se na male sitnice,ali isto tako odmah bi se pomirli.

  "Da li imaš neki plan za danas,malena?",upitao ju je,zagrlivši je.

"Ništa posebno.",rekla je slegnuvši ramenima:"Mislila sam ići u šoping."

"Onda možemo ići zajedno,pa onda na neki fini ručak.",rekao je Emre sa osmijehom:"Naravno,ako želiš."

"Odlična ideja.",na sam njegov prijedlog Bahar se obradovala:"Idem se spremiti,pa možemo ići." Voljeli su provoditi vrijeme zajedno. Uživali su u ispijanju popodnevnih kafa na Bosforu,kupovini stvari,pa čak i u nerviranju jedno drugog. To nerviranje bi se obično završilo jakim zagrljajem i poljupcem u znak pomirenja.

Pošto se spremila,brzo su otišli ka Emreovom autu. Odvezli su se do najvećeg šoping centra gdje su mogli izabrati razne stvari.

Bahar je pažljivo razgledala svaki detalj na odjeći. Pazila je na boju,kroj pa čak i ukras koji je bio na  njoj. Emre je to sve posmatrao,pa bi joj ponekad pritekao u pomoć kada bi se dvoumila između par majica. Njihova ljubav se odavala u tim sitnicama.

"Pa da li je to Emre Aksal?",povikala je visoka plavuša,zelenih očiju,savršene linije u kratkoj crvenoj haljini koja je odavala njene duge noge.

"Farah?",istog trenutka Emre se okrenuo i pogledao u djevojku:"Da li je moguće?" Prišao joj je,te joj prijateljski pružio ruku.Bahar je ostala iza njih posmatrajući ih.

"Koliko je prošlo kako smo se posljednji put vidjeli?",upitala je Farah namigujući mu:"Tri ili četiri godine?" Emre se nasmijao i ne primjećujući njene pokušaje zavođenja.

"Dušo,mislim da neću uzeti ni jednu.",rekla je Bahar,prilazeći Emreu,prekinuvši njihov razgovor:"A oprostite ako sam vas prekinula."

"Ja sam Farah,Emreova bivša prijateljica.",rekla je pružajući ruku.

"Ja sam Bahar. Nije mi Emre pričao o vama.",rekla je Bahar,uzvraćajući joj pozdrav. Emre je prošao rukom kroz kosu,postajući sve nervozniji.

"Ah,mi smo stari poznanici,zar ne Emre?",namignula mu je,tapšajući ga po ramenu. Emre je potvrdno klimnuo glavom,a potom duboko udahnuo.

"Oprostite me sada,moram ići posao ne može čekati.",rekla je,zagrlivši Emrea i poljubivši ga:"Nadam se da ćemo se još jednom sresti." Potom je otišla. Bahar je gledala u nju imitirajući njene pokrete:"Samo mi je ona još falila.",pomislila je.

"Bivši prijatelji ili ipak bivši ljubavnici?",upitala je Bahar,prekrstivši ruke.

"Mogu da ti objasnim sve..",pokušao je da se odbrani,ali ga je Bahar istog momenta prekinula:"Ne sada,gospodine Aksal. Kod kuće ćemo razgovarati."

Nešto kasnije

Emre je sve vrijeme pokušavao objasniti Bahar stvari oko Farah,ali ga je ona izbjegavala.  Svaki njegov pokušaj razgovora,završio bi se Baharinim sarkastičnim odgovorom.

  "Bahar,hoćeš li me molim te saslušati?",uporno je išao iza nje,pokušavajući da joj objasni.

"O čemu da slušam? Kako si bio sa njom prije godinu dana?",oštro je odgovorila Bahar.

"Zapravo to je bilo prije tri godine.",pokušao je da se našali,ali Baharin oštri pogled ga je natjerao da ućuti.

"Pa da sjećaš se.",rekla je Bahar:"Kako ne bi,kada izgleda poput bombe.",nasmijala se na silu.

"Bahar,saslušaj me molim te.",gotovo ju je preklinjao:"To se završilo i prije nego što je počelo. Ja sa tom djevojkom nemam ništa."

"Ma nemoj. A svi ti dodiru i njena namigivanja?", upitala je Bahar,stajući ispred Emrea.

"Šta? Kakvo namigivanje?",zbunjeno je upitao.

"Ne brani se,vidjela sam sve.",rekla je Bahar,pokušavajući da se smiri.

"Bahar,ona mi ništa ne znači.",rekao je prilazeći joj,uhvativši je za ruke:"Ti si jedina žena u mom životu. Da milion njih kleči ispred mene,ja bih izabrao tebe. Tebe koja me ignorišeš čitav dan. Tebe koja zna da me ućuti kada to treba. Tebe koja će se sa mnom svađati oko neke glupe teme.",tiho je govorio,gledajući je u oči.

Pogledala ga je na kratko,a onda mu odgovorila:"Srce mi govori da ti povjerujem,ali razum.." Prekinuo ju je Emre,prislonivši njenu ruku na svoje grudi:"Povjeruj mom srcu. Ti si ga promijenila. Natjerala da vidi samo tebe i ni jednu drugu."

U Baharinim očima nakupljale su se suze i osjećala je blagu krivicu u sebi. Njena ljubomora ispilivala je na površinu i upravljala njome.

"Oprosti mi,Emre.",rekla je,zagrlivši ga. Nježno je prošao rukom kroz njenu gustu kosu,a zatim je poljubio.  Srca su ludo lupala,dok je opet njihova ljubav izašla kao pobjednik.

   Bahar i Emre su zagrljeni sjedili,gledajući film. Ponovo su pronašli rješenje i pomirili se.

   "Kada ste se upoznali?",upitala je iznenada:"Mislim ti i Farah?" Emre se na njeno pitanje nasmijao,znajući da Bahar neće tek tako odustati od svoje tvrdoglavosti i znatiželje.

"Prije tri ili četiri godine,ne sjećam se dobro.",započeo je Emre:"Mislim da je bio neki sastanak arhitekti na kom sam i ja bio. Tu je bila i ona. Izašli smo par puta. Ona je bila zaluđena sa mnom,ali meni je to bila samo zabava. Nisam se mogao pronaći u nekoj ozbiljnoj vezi sa njom,zato sam raskinuo.",završio je svoju kratku priču. Nije imao potrebu da govori više o nečemu što je izgubilo smisao odmah na početku.

"Ali zašto? Ona je tako zgodna i želja je svakom muškarcu.",rekla je Bahar iskreno kao i obično.

"Baš zbog toga. Nisam želio biti sa njom,zato što ju je svako potajno želio.",bio je iskren. Bahar zadovoljna njegovim odgovorom,privukla mu se još više u zagrljaj,osluškujući njegove otkucaje srca.