12. Oslobođenje

759 28 0
                                        

"Niko ti ne može biti toliko stran kao čovjek kojeg si nekada volio."

"Šta nam se to dešava,anđele moj?",pitao se Mehmet sjedeći u svojoj kancelariji dva dana nakon događaja ispred zgrade. Taman kada je pomislio da je prošlost ostavio tamo gdje joj je i mjesto ona ga je sustigla. Samo jedno pitanje ga je vratilo na stare dane i probudilo bolne rane. Nikada nije saznao šta se desilo sa Ajlom i njen razlog smrti. Nije mogao da izbaci iz glave njihove šetnje,razgovore i njen osmijeh. Čak i kada bi prestao da razmišlja o njoj,ona bi mu došla u san. Dozivao bi je noćima i tražio njen dodir. Nakon nje svoje srce je zaključao i zakopao ključ duboko. U Melek je vidio izlaz,ali nakon onog dana nije ni nju mogao pozvati.

"Mehmete,moraš razgovarati sa njom. Ne možeš samo sjediti ovdje i ćutati.",Emre je tihim koracima ušao u kancelariju i pokušao da ubijedi svog prijatelja.

"Emre,samo me pusti. Ja iz svoje prošlosti ne mogu otići. Već godinama je nosim na svojim leđima i mislio sam da je Melek ta koja će me spasiti,ali sam i nju uspio otjerati od sebe.",bio je tužan i slomljen od bola.

"Jednom sam čuo da je na kraju sve dobro,ako nije dobro onda nije kraj. Moraš se boriti za Melek i na taj način pobjediti svoju prošlost.", rekao je Emre savjetovajući ga.

"Emre je u pravu,sine.",rekao je Ibrahim ulazeći polako u kancelariju:"Moraš se boriti za nju."

"Ali oče,šta ako ona ne želi mene da čuje?",gotovo je zaplakao.

"Mehmete,prvo se saberi,a onda razmisli.",Ibrahim je zastao na trenutak:"Rekao si joj da ode od tebe,a ona ti je željela pomoći. Ponovo si dozvolio da prošlost upravlja tobom. Moraš se boriti za nju i dokazati joj da si jači od svoje prošlosti. Dokazati joj ono najbitnije,a to je da je voliš."

Dugo su razgovarali o svemu,dok su Emre i Ibrahim ohrabrivali Mehmeta.

"Sine,ne dozvoli da te prošlost proguta. Ona je tu samo da nas nauči našim greškama i da im se nikada više ne vratimo.",smireno je govorio Ibrahim:"Što više razmišljaš o svojoj prošlosti i o tome šta je moglo biti,ne dozvoljavaš onome što treba da se desi. Sine moj,nikada nemoj zaboraviti svoju prošlost,ali nikada nemoj dozvoliti da ona upravlja tvojom budučnosti."

Mehmet je pažljivo slušao svaki očev savjet i razmišljao o Melek. Kada joj je rekao da ode od njega,nije mogao znati koliko ju je to povrijedilo.

"Šta ako je sve bio samo san? Šta ako me prestala voljeti?",upitao je Mehmet.

"Srce koje gori od ljubavi ne možeš utišati.",mudro je odgovorio Ibrahim:"Za sve treba vremena,ali ne previše. Ako dugo budeš čekao i oklijevao,možda izgubiš svoju ljubav. Ljubav je takva da se za nju moraš boriti. Boriti do posljednjeg daha."

  Slušajući očeve riječi,strah je prostrujio Mehmetom. Nije želio da izgubi Melek. Pored nje se osjećao potpuno i zadovoljno. Ona je bila ta koja ga je nasmijavala i razumijela u svakom trenutku. Shvatio je koliko ju je povredio kada je rekao da ode od njega. Shvatio je koliku je grešku napravio i koliko bi ga ona mogla skupo koštati.

Stan Melek Egemen

Bahar je već nekoliko minuta kucala na vrata Melekine sobe.

"Molim te,Melek,otvori vrata",bila je očajna:"Tvoja majka te želi vidjeti. Zabrinuta je za tebe."

Zatim se začulo okretanje ključa u bravi i vrata su se otvorila. Na vratima se pojavila Melek sva uplakana i crvenih očiju. Osjećala se tako nemoćno.

"Kćeri,šta ti se desilo?",upitala ju je četrdesetosmogodišnja Jasemin. Umjesto odgovora,Melek je samo potrčala u majčin zagrljaj i jako zaplakala.  Bahar ih je ostavila same kako bi mogle na miru razgovarati.

Ti si moja sudbinaقصص لتهوسّ بها. اكتشف الآن