Ti si moja sudbina

20. Novi život

"Postoji samo jedna sreća u ovom životu - da voliš i budeš voljen."

Vila Arsoy,dva mjeseca kasnije, januar 2014. godine

"Mehmete,probudi se.",sa osmijehom ga je budila Melek,spuštajući nježne poljupce na njegove obraze.

"Je li sve u redu,ljubavi?",upitao je,dok se polako budio.

"Postaćemo roditelji!", skočila mu je u naručje,plačući od sreće.

Vijest o Melekinoj trudnoći obradovala je sve u vili Arsoy. Radnici su iskreno čestitali Mehmetu i Melek, sa željom da dijete bude zdravo i srećno. Ibrahim i Ajša bili su ponosni i njihovoj sreći nije bilo kraja. Ovako lijepa vijest donijela je novo svjetlo u vilu.

Emreova reakcija je bila očekivana: grlio je Mehmeta i Melek,uporno ponavljajući kako je presrećan zbog njih. Bahar je takođe bila tu,pa je slavlje zbog nasljednika Arsoya trajalo do zore.

Svoje radosne vijesti su zadržali u krugu porodice. Poslušali su Ibrahimove mudre riječi da najsrećniji trenuci ipak trebaju da ostanu tajna za javnost,a istina samo za njih.

Stranica dnevnika

"Kažu da u životu uvijek treba biti strpljiv i da će svakome jednog dana na vrata pokucati sreća. Moja sreća je došla kada si ti ušla u moj život. Tolike godine sam proveo u tami,zarobljen u okovima prošlosti,a onda si se ti pojavila poput anđela i donijela svjetlo u moj život.

Kada si mi saopštila da ćemo postati roditelji čudna sreća se proširila mojim tijelom. Saznanje da ću dobiti dijete sa ženom koju volim i koja me voli je zaista predivno. Drago mi je što ćeš baš ti biti majka mog dijeteta. Zajedno ćemo ga odgajati i igrati se s njim.Bićemo tu kada napravi prve korake,kada izgovori prve riječi,kada se prvi put nasmije.

Volio bih kada bi bila kćerka,onda bi ona imala tvoje crne oči,imala bi tvoj osmijeh. Vjerovatno bi kada naraste imala dugu crnu kosu poput tvoje. Ličila bi na tebe. Bila bi to moja mala princeza. Negdje sam čuo da kada otac dobije kćerku,postoji poseban dio srca u kojem je ona smještena. Tu je sakrivena od surovog života i oluje koju on nosi.

Ovo je naše prvo dijete,anđele moj. Nadam se da će živjeti u sreći i voditi se ljubavlju. Nadam se da nikada neće zaboraviti ono jedino bitno u životu: Ljubav je jedino svjetlo u teškim danima kao što si ti meni. "

Posljednji dani januara bili su topli i sunčani. Melek i Mehmet su svaki slobodan trenutak provodili zajedno.

Mehmet se spremao da krene u firmu zbog sastanka,dok se Melek pripremala za svoju šetnju sa Bahar.

"Da li si dobro?",zabrinuto je upitao Mehmet,uhvativši je za ruku nakon što joj se zavrtjelo u glavi.

Melek se blago nasmijala,a zatim ga pogledala u njegove plave oči:"Dobro sam,ne brini. Ovo je normlano u trudnoći."

Mehmet se osmijehnuo,zagrlivši je i poljubivši u čelo:"Ako ti je nešto potrebno,samo me pozovi."

Melek je kroz osmijeh tiho rekla:"Dogovoreno. Razgovaraću sa Bahar,pa možemo na večeru. Naravno ako ti i Emre želite."

Mehmet se osmjehnuo,a zatim rekao:"Može,razgovaraću sa Emreom. Dobro bi nam došao odmor od posla." Zastao je na trenutak,gledajući je u oči. Posmatrao je njena dva crna oka u kojima se izgubio još od prvog dana njihovog susreta,dok se smješkao.
"Ona je samo moja.",pomislio je Mehmet,posmatrajući je.