ON, JA I AVANTURA #2

#3

"Pa krenimo sa dogovorom. Dakle ovako. Vi ste sada pod mojom kontrolom. O vama ovisi da li cete ići doma za mjesec dana i stići na početak školske godine ili ćete ostati ovdje dok sve nebude dobro. Vi birate." "Uredu." Rekao je Borna i približio mi se. Pogledao me i tada se okrenuo prema tom gospodinu. "Dajte nam minutu." "Samo izvolite." "Ana, iskreno me zanima što će se sada dogoditi. Mislim da su nas htjeli ubiti već bi to učinili. Zar ne?" Samo sam kimnula. "Da li si za da vidimo što će se dogoditi?" Kimnula sam. A tada se pojavilo pitanje; na što si za ime svijeta pristala? Bila sam toliko sretno dijete. Napokon sam upoznala Bornu, planirala nagovoriti svoje doma da dobijem nekog ljubimca, a sad sam tu. Vjerojatno zatočena negde Bogu iza nogu. "Pristajemo." Reče Borna. "Odlično. Ja sam gospodin Dropulić. Izumitelj igrice. Moram priznati, igrate zadivljujuće. Bio sam impresioniran. Znam da se sada pitate kako ja mogu znati kako dobro igrate, ako ovu igricu igra jako puno ljudi. Imam ja puno ljudi koji prate načine igranja. Odnosno gledamo tko se manje puta zabije, tko ima bolji rezultat vožnje i tako. Vas dvoje ste u proteklih nekoliko godina najbolji. Lukaaa!!" Tada je Luka dotrčao. "Reci tata." On mu je tata?? Wow. "Smjesti mladu damu u sobu, a ja ću se pobrinuti za mladića. Može?" "Naravno. Dođi." Krenula sam prema Luki, a Borna me uhvatio za ruku i šapnuo. "Slobodno mu reci svoje ima, ako želiš, izgleda da ćemo ovdje biti neko vrijeme." "Uredu. Borna pazi na sebe." "I ti na sebe." Krenula sam prema Luki. "Izvolite malda damo." Rukom je pokazao da krenem prva. Kada sam izašla van iz sobe u kojoj sam bila do sad, našla sam se u hodniku. Na zidovima nalazile su se slike automobila, Luke, njegovog tate i još nekih ljudi. "Hej. Ovoga kako da te zovem?" "Ana." "Imaš prekrasno ime. Koliko imaš godina?" "16, za čas 17. No kako se čini rođendan ću proslaviti ovdje." "Ja ti mogu tortu nabaviti." "Hvala, ali netreba." "Super igraš. Vidio sam snimke i zadivljen sam. Stvarno super. Ti i onaj tamo tvoj partner." "Borna." Prekinula sam ga. "Borna. Da on. To ti je dečko?" "Ne, on ima curu. Osim toga zašto to tebe zanima?" "Pa zanima me koga je moj tata doveo ovamo. Učestala pitanja koja postavljam." "Ok." "Nisi raspoložena za razgovor ili?" "Ma jesam, nego. Neznam što da ti pitam niti što da kažem." "Pretstavi se." "Stvarno? Sad si me ispotivao pitanja." "Znam, ali malo detaljnije." "Uredu. Nakon mene ćeš se ti pretstaviti. Ok?" "Naravno." "Zovem se Ana, imam 16 godina, starijeg brata Lovru. Mamu i tatu. Najbolji prijatelj mi je Filip. Idem u gimnaziju. I to je to. Tvoj red." "Zanimljivo. Ja sam Luka,...