Jesam. Prekršila sam. Nisam smjela. Stajali smo zagrljeni na plaži sa zalaskom Sunca. Kada je pustio zagrljaj, okrenuo se i otišao. Gledala sam za njim. Pospremio je sve od piknika u auto i sa gitarom došao do mene. Hodali smo po plaži, a on je pjevao. "A prolazi nam godina za godinom, život ide dalje još sam uvijek samo tvoj i svi to vide samo ti još ne vidiš, a moraš znati ova naša ljubavi, eee, da se kući vrati..." Gledao je u mene. Poseban odsjaj je bio u njegovim očima. "Možeš se i izuti, ako želiš." "Može." Izula sam tenisice i nosila ih u ruci. David se isto izuo, ali on je imao japanke. Nosila sam mu ih. On je svirao kao da smo samo nas dva na cijeloj plaži. Počela sam... ne znam niti sama što sam počela. Kada je prestao svirati, počeo me gledati. "Ana, ti si stvarno posebna i sviđaš mi se." Ostala sam u šoku. Velikome. "Ja?" "Da. Iskreno. Nije mi žao što sam lagao Sari i ostatku njezine ekipe. Dva tjedna smo proveli zajedno i uživao sam." Tada je zastao i gledao me sa svojim prekrasnim plavim očima. "Ana, posebna si. I želim reći da nisi jedina koja je ovdje. Bilo je mnogo osoba koje su bile ovdje. Sara je bila jedna od tih osoba. Sa njom nije bilo dosadno, ali ona je željela sve na brzinu. Mislim na način da je željela voziti brzo, naučiti sve odjednom. Među ostalom željela je da spavam s njom. Što sam ja odbio. Tada ju je moj otac izbacio. Zajedno sa njezinim partnerom. Ana ti si posebna. I sviđaš mi se. Jako. Oprosti, ali volim biti direktan." "David, ja sam ostala u šoku. Kao što si rekao, dva tjedna brzo su prošla. David i ti se meni sviđaš. Osjećam se posebno kada sviraš i pjevaš." Prišao mi je i svoje dlanove stavio na moj vrat. "Najradije bih te poljubio, ali ne želim brzati." Nasmiješila sam se. "Znaš šta Ana, iskreno svejedno mi je. Prislonio je svoje usne na moje. Nježno. Moj prvi poljubac. Na plaži, napola izgubljen zalazak Sunca, mislim Sunce je već napola zašlo. Nasmiješio mi se. "David?" Šapnula sam. "Reci." Moram reći da me bilo malo sram, ali kad se već ovo dogodilo onda je bolje da mu priznam. "Ovo je bio moj prvi poljubac." "Stvarno?" "Da." Pogledala sam u stranu.
YOU ARE READING
ON, JA I AVANTURA #2
AdventureMoje iluzije su postale stvarnost, a ne želim ih. Želim ponovno biti sretna, zbunjena, luda, svoja i ne normalna. Kako da to postignem? Zar je jedini izlaz ova moja glupost od igrice?