ON, JA I AVANTURA #2

#6

#6
Došli smo do blagajne, a tad je prodavačica sve poklikala i on je samo prislonio karticu. "Doviđenja." "Oprostite gospodine Dropulić, ali kako da vam mi uljepšamo kupnju ovdje kod nas." "Gledajte, mora vam biti jasno da to nikada nećete. Jednostavno ne možete. Dodir Ana idemo." Primio me za ruku i tako smo hodali. "Spremna za drugu rundu?" "Naravno. Ja sam ti rođena glumica." Izašli smo van iz dućana držeći se za ruke i smijući se. Cure su stajale ispred auta i sa ljubomorom u očima su gledale u Luku i mene. Luka mi je otvorio vrata kao pravi kavalir. "Izvoliš draga." "Hvala ti ljubavi." Zatvorio je vrata i otišao sa svoje strane i sjeo u auto. Zatvorio je vrata i pojačao radio. "Hvala ti Ana. Stvarno si me spasila." "Molim Luka. Hvala tebi. Pokupovao si mi robe za cijeli mjesec. Hvala ti. Puno puno." "Molim Ana." "Luka?" "Da." "Što je to bilo u dućanu?" "Aha.... ovaj, pa.."  Počeo je mucati. "Jednom sam došao u dućan sa tatom. Nije da mi se ne sviđa njihov dućan, ali sam dobio osip od svih majica koje su tu kupljene i od tada im prigovaram. To je bilo samo jednom. Poslije sam imao jednu curu koja je otišla u dućan meni po majicu i sve je bilo super, ali samo to jednom nisam dobro reagirao na materijal." "Ostala sam bez teksta." "Sad poslije sam bio tamo, kada su saznali da sam jedan od onih ljudi u gradu, onda su željeli da kupim njihove stvari i sve, a ja nisam htio." "Kojih ljudi?" "Jednom ću ti ispričati, možda." "Držim te za riječ." Glazba je svirala i Luka je počeo pjevati. "Naša ljubav nije da se krije, još te volim kao prije, jer kod mene kako stvari stoje, samo ti jos sve si moje. Ljubav nije da se moli, ja sam onaj tko te voli i nek idu dani nek se broje samo ti još sve si moje." Prekrasno pjeva. Ostala sam u šoku. "Prekrasno pjevaš." "Hvala." Nikada ne bih rekla da on sluša Ivana Zaka. Dalje smo vozili u tišini. Znam da je ovo sve bila gluma, ali čini mi se da mi se počeo sviđati, ali ja nisam zaljubljena. Nisam. Parkirao je auto u garaži, ali ne u onoj u kojoj je bila hrpa auta. "Cekaje tu." "U autu?" "Da." Izašao je van iz auta, otvorio moja i pružio ruku. "Hvala, ali nisi trebao." "Znam, ali sam želio." Otvorio je prtljažnik da uzmem stvari. To sam i učinila. Do sad mu je na licu bio mali smiješak, ali sad kao da je bio tužan zbog nečega. Otpratio me u tišini do moje sobe i tada je samo otišao. Primjetila sam da sa desne strane ormara nalaze se jedna vrata. Imam i svoju kupaonicu. Ušla sam nutra, prekrsana je. 10 nijansi smeđe, ako sam dobro zbrojila. Oprala sam odjeću na ruke. I tada je Luka dotrčao u sobu. "Ana moramo razgovarati."