Tada je došao na ideju. "Hajdemo voziti pravi auto." "Molim?" "Da, hajdemo." Izašli smo van iz ovoga auta i odveo me u garažu. Uzeo je ključ i sjeo je u neki auto. On je vozio. Odveo me na neko parkiralište. "Mijenjamo mjesto." "Ne, David. Neću ja voziti." "Morat ćeš." Zamijenili smo mjesta. No dugo nisam željela pristati na to. "Sad sve što si naučila primjeni." "Mogu ja to." Upalila sam auto, i auto je krenuo. Sva sreća da nije bilo nikoga na tom parkiralištu, jer da je bilo, zabila bih se. David je imao puno strpljenja. Nije baš imao neki izbor. Oko 12:30 h smo se vratili. Otišla sam se istuširati, a David je otišao nekamo. Oko 13:00 je bio ručak te je David došao po mene. "David, hoće li i Borna doći na ručak?" "Neće. On nije ni ovdje." "Gdje je?" "Kada se vrati, onda će ti reći." "Nije fer. Možeš li mi molim te reći barem mjesto gdje je?" Ništa nije odgovorio. Shvatit ću to kao da neće. Sjela sam za stol i uzela sam juhu. Kada sam se najela, bila sam slobodna. "Želiš li se družiti?" Pitao je David kada smo se najeli. "Može." "Idem po gitaru." "Ajde." On je otišao po gitaru, a ja u sobu. David je sa gitarom ušao u sobu. "Hej David, prije nego počneš svirati možeš li mi pomoći oko ove tehnologije." "Mogu. Ovo je tablet, ovdje ga upališ. Lozinka je "David je najbolji". Ovdje imaš igrice, ovdje imaš programe za pisanje i za te neke gluposti." "Hvala, a ovaj mobitel." "To ćemo sad. Dakle sve je isto." Prstom je prelazi po ekranu mobitela. Pokazivao mi je svaki detalj. "Hvala. Sad možeš svirati." Nasmiješila sam mu se. Uzeo je gitaru i počeo svirati i pjevati. "Čuvam jednu mušku suzu za tvoj dlan, više vrijedi nego kiša tuđih svaki dan." Znam da je ovo malo glupo, ali stvarno volim kada mi on svira. Ima prekrasan glas, ali i lice… a tek oči. Prekrasno. On je svirao, a ja sam otvorila bilježnicu i nešto sam počela crtati i pisati. "Što pišeš?" "Obećanja." "Zapiši i da ćemo ostati prijatelji bez obzira na događaje koji će se dogoditi." Malo sam zastala. Događaji koji će se tek dogoditi? Na što on cilja? No, nije ni bitno. Čini mi se da mi se sviđa. Ne smijem se zaljubiti. "Dogovoreno. Zapisano." Tada je ponovno počeo svirati i pjevati. "Ciloga života ja sam tija samo nju, da do njenog srca nađem put..." Cesarica od Olivera Dragojevića. Zabavljali smo se dugo. Tada je došla noć i vrijeme za spavanje. Vrijeme s njim brzo prođe.
YOU ARE READING
ON, JA I AVANTURA #2
AdventureMoje iluzije su postale stvarnost, a ne želim ih. Želim ponovno biti sretna, zbunjena, luda, svoja i ne normalna. Kako da to postignem? Zar je jedini izlaz ova moja glupost od igrice?