Tada je David uključio i zamke na cesti. Igra je bila slična onoj koju sam igrala. Ali drugačije je bilo sa pravim autom. Dugo smo igrali. Uživala sam. Tada sam se sjetila mame i tate, naravno i Lovre i one njegove cure. Vozila sam i uživala. Ostavila sam obitelj sa strane. Želim malo uživati bez njih. "Super voziš za nekoga tko prvi puta igra." "Hvala." Igrali smo cijelo poslijepodne, a navečer nakon večere smo pjevali. Da vam sad ne prepričavam nadugo i naširoko, malo ću skratiti. Baš kao što je David bio rekao, tvoj tempo će se promijeniti. Ustajanje u 06:00, nakon toga brzi doručak, pa vožnja u vježbaoni do podne, ručak, nakon toga na parkiralištu vožnja do 18:00. Nakon toga me učio o nekim gumbima koji se nalaze u autu. Spavanje oko ponoći. Bilo je naporno. Dva tjedna prolazila su jako sporo. Ali prošli su. Naučila sam driftati isto kao i Lovro, bježati od policajaca i drugih automobila. Utrkivala sam jako dobro. Jedan dan kada smo se utrkivali David je došao na ideju. "Tko pobjedi bira što ćemo raditi ostatak noći." "Dogovoreno." Želim pobijediti i izaći van iz ove kuće i ove rutine. Svaki dan do sad je bio isti. Naravno ja sam pobijedila. Skakala sam od sreće. "Što bi Vaše Veličanstvo željelo raditi?" "Želim otići u grad i želim se prošetati. Budući da još uvijek ne znam niti u kojem sam gradu ili mjestu, jer nikada nisam bila ovdje. Molim." "U redu. Ideja mi se sviđa. Imaš pola sata da se spremiš. Vidimo se." Pola sata? Trebam oprati kosu i srediti se. Požurila sam. 30 minuta nije mala stvar. Oprala sam kosu na brzinu i posušila sam je. Obukla sam crne kratke hlače i neku bijelu majicu na kojoj je bio natpis "Možda je vuk zaljubljen u mjesec i svake noći plače za ljubavi koju nikada neće moći dotaknuti" i preko natpisa bio je vuk i mjesec. Nabacila sam malo labela i bila sam spremna. Uzela sam mobitel koji uopće nisam koristila, jer nije bilo kartice da zovem svoje, ali bilo je kamere. Možda nabacimo koju sliku. Puno vremena provodim s njim. Zapravo previše. I svaki dan gledam njegove plave oči i prekrasni smiješak. Svako malo mi svira gitaru. Joj. Previše mislim na njega u zadnje vrijeme. I sanjam ga u noći. Kada sam bila spremna izašla sam van iz sobe i krenula prema garaži. On je bio spreman i stajao je kod ulaza u garažu. "Izvoliš." "Hvala." Hodali smo prema autu i vidjela sam da se smiješka. "Što je smiješno?" "Prekrasna si." "David." Produljila sam njegovo ime i znam da sam se nasmijala i zacrvenila. "Hvala ti." "Molim." Došli smo do auta, a on je iz džepa izvadio maramu. "Dođi da ti zavežem maramu." "Zašto?" "Zato jer imam iznenađenje." Dopustila sam da mi zaveže maramu. Posjeo me u auto i vozio. Lagana glazba je svirala. Auto je stao i izašli smo van.
YOU ARE READING
ON, JA I AVANTURA #2
AdventureMoje iluzije su postale stvarnost, a ne želim ih. Želim ponovno biti sretna, zbunjena, luda, svoja i ne normalna. Kako da to postignem? Zar je jedini izlaz ova moja glupost od igrice?