Nemoguće [j.jk] ✔

9."peče bre, Valeria!"

Nije bilo nikoga ko bi mogao razdvojiti dvojicu muškaraca sa bijesom koji je postajao sve veći. Jimin se ubrzo osvijestio i snažno uhvatio Sehunove ruke te ih odgurnuo od sebe. Neprestano je udarao njegov stomak a sa tog mjesta prelazio na glavu.

Jimin je svom svojom snagom udarao već umorno tijelo Sehuna koji je popustio, uloge su se prebrzo promijenile a sve što sam ja mogla vidjeti jeste krv.

Crnokosi je ubrzo pao na pod dok je Jimin sjedio na njemu i dalje udarajući pesnicama njegov stomak, prsa i lice. Kada je nepoznat lik ušao u kuhinju koja je bila poput pustinje uplašeno i uz paniku pozvao je što više ljudi kako bi odvojili Jimina koji je pretjerao.

"Stani! Ubićeš ga!", uzviknuo je neko.

Lisa je uletjela kao muva bez glave i prišla meni kako bi mi pomogla da ustanem.

"Šta se ovdje dogodilo?!"

"Duga priča", odgovorila sam na njeno pitanje.

"Hoće li mi neko reći još koliko ljudi će se potući večeras?!", čula sam previše nepoznatih glasova kako postavljaju pitanja i uz ogroman stres drže Jimina. Sehun je sa zatvorenim očima ležao na podu i disao teško.

"Jesi dobro?", upitao me Jimin koji se jedva dovukao do mene.

"To bih ja tebe trebala pitati", rekla sam dok sam posmatrala krv koja je neprestano lila niz njegovo lice i tijelo.

"Biću ja dobro, taj gad će povući svaku riječ upućenu tebi", i dalje bijesno rekao je.

"Jimin, dosta, idemo", uhvatila sam njegovu ruku i pogledavši ga jednom ustala te napustila stan koji je za večeras zadao i previše drame.

Lisa je prije izlaska iz stana uspjela ugrabiti led i maramice kako bi smirila njegovo krvarenje. Ubrzo smo sišli ispred zgrade i uputili se prema parkingu koji se nalazio na pet minuta dalje.

"Isprljat ću svoja sjedišta!", oglasio se sa bebećim i tužnim glasom.

"To ti nije najveća briga trenutno", uzvratila je Lisa.

Jimin je bacio ključ u mom pravcu, ušli smo u auto uz njegovo lažno plakanje i odvezli se do našeg stana.

// 06:46h //

"Peče bre Valeria!"

Radimo ovo već dva sata. Stavljam mu led i alkohol na njegove modrice, posjekotine i sve rane koje mu je Sehun napravio. Razlog zašto se odvija dva sata je taj zato što je odjednom postao slabić i ne može trpjeti alkohol.

"Ćuti ili ću ti zabiti ovo u usta", zapretila sam i pokazala mu mokru krpu koja se cijedila od njegove krvi i alkohola.

Nisam očekivala da će stvarno prestati da se žali ali uspjelo je. Nastavila sam čistiti njegove rane i previjati ih kako bi izbjegao infekciju i dodatni bol.

Lisa se trenutno vozi po gradu i traži otvorenu apoteku kako bi uzela što više zavoja moguće i taj propali jod kojeg sva djeca mrze. Sumnjam da će je pronaći, tek je šest ujutru.

Čula sam zvono na vratima i uz Jiminovo "aj!", zbog skoro cijelog prosutog alkohola na njegovu ranu jer sam se trgnula od zvona, ustala i uzela čistu krpu. Očistila sam svoje ruke kako ne bih isprljala kvaku.

Pospano otvorila sam vrata i ugledala Lisu koja je razočarano uletjela u stan.

"Ko je to?", upitao je Jimin koji se vjerovatno sada izležavao na našem kauču.

Taman kada sam krenula zatvoriti vrata ugledala sam umornu mušku i visoku figuru kako se penje stepenicama. Njegova neuredna kosa i izgužvana odjeća mi sve odaje.

Dovukao se do svog stana i prije nego je otvorio vrata slučajno se okrenuo te ugledao mene koja nepomično stoji na vratima.

Sranje.