Nemoguće [j.jk] ✔

34."polusestra"

"Jungkook je loš.
A lošeg se treba kloniti, zar ne?" - Seokjin

¥¥¥

¥¥¥

[10 minuta prije poziva]

"Kako stoje stvari između vas?", Seokjin je upitao i skrenuo sa teme kako se svi prisutni ne bi pobili zbog lika po imenu Francis. Znali su da je neizbježan problem od samog početka ali Jungkook je taj koji se opustio u prljava djela Francisa.

"Dobro", Jungkook je hladno odgovorio.

"Ne bih rekao", Yoongi je rekao i izoštrio svoje oči tako pokazivajući sumnju.

"Obično nam ispričaš svaki detalj o vama i govoriš koliko si srećan sa njom a sad je samo 'dobro'?", Namjoon se ubacio sa još većom sumnjom.

Jungkook je duboko uzdahnuo te izdahnuo i spremio samog sebe za ono što slijedi. Skupio je dovoljno hrabrosti da im kaže kako su se njihovi roditelji nekom uvrnutom magijom vjerili.

Čim je to rekao, dobio je čudne izraze lica i nespretnost Seokjina koji je ispustio šolju kafe iz svoje ruke i tako je prosuo po svojim nogama. Vrištao je i trčkarao po kafiću dok mu konobari nisu donijeli krpu, već je bio 100% siguran kako su mu butine crvene kao paprika zbog vruće kafe.

"Čekaj, čekaj, druže! Ona je tvoja sestra?!", Hoseok je ustao sa svoje stolice i glasno rekao.

"Polusestra", Jungkook je odgovorio stavljajući naglasak na 'polu'. Jedva je podnosio činjenicu da se mora kriti sa Valerijom.

"Jeste im rekli? Mislim, za vas?", Namjoon je sa nekom teškoćom u sebi rekao. Svašta mu je prolazilo kroz misli ali to da sreća zaista nije na Jungkookovu stranu ga najviše mučilo.

"Pravili smo se kao da se prvi put srećemo", tiho je izustio dok se igrao svojim prstima.

"Sredićemo i to već nekako", Yoongi je tješio sve oko sebe iako je i njemu bilo muka problema koji nisu prestajali dolaziti.

"Sredićemo? Ajde, genijalče, reci nam, kako si to planirao?", Seokjin se ponovo vratio njihovom stolu sa krpom u ruci. Iznervirano je sjeo na svoje mjesto i očima prešao preko svakog od njih.

"Zar ne vidiš? Uvijek će se naći nešto što će sjebati njihovu sreću i ma koliko god se oni trudili - njihova ljubav ostaće nemoguća. Milion se stvari dogodilo što ih je moglo razdvojiti, srećom nije, ali koliko te sreće zapravo ima? Sudbina se igra. Nadam se da ste toga svjesni"

Rekavši sve to, Jin je ustao sa stolice i bacio krpu na sto. Porušio je par čaša i napravio nered mada je to bila njegova najmanja briga.

"Seokjin!", Namjoon se razdrao i lupio šakom o sto.

Jungkook je blijedo gledao u svog prijatelja iznenađen njegovim riječima. Nikada nije pomislio da njegovi najbliži smatraju kako je njegova ljubav sa Valerijom nemoguća misija.

Osjetio je krivicu u sebi, kao da mu je ovim riječima otvorio oči koje je već preko godinu dana držao zatvorenim.
Shvatio je. On je problem koji nema rješenja, a Valerijina bezbjednost gine kada je sa njim.

I taman kada im je Seokjin uputio hladan pogled i okrenuo leđa sa namjerom da napusti kafić, Jungkookov telefon se oglasio a broj na njegovom ekranu uplašio je Namjoona, Hoseoka, Yoongija, Jungkooka pa čak i Seokjina koji se zaustavio na sred kafića i u roku od dva sekunda ponovo okrenuo ka njima gledajući u telefon koji je Jungkook podigao u vazduh pokazivajući im ko zove.

I tad su znali.
Ono što dolazi nosi loše dane sa sobom.