27."boli me"

672 33 5
                                    

"Kada osjetiš da boli, nasmij se.
Kada te to čudovište u tebi pritisne, ti pritisni jače.
Jer, na kraju dana, bićeš dobro." - Namjoon

¥¥¥

¥¥¥

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

¥¥¥

Jungkook, Namjoon, Yoongi, Jin, Hoseok i Jimin su popravljali svoje kravate i crna odijela gledajući se u velika ogledala naspram njih. Hoseok je obrisao svoje mokro lice po poslednji put danas dok su ga ostali gledali jedva čekajući da ovaj dan prođe.

"Hej...bićeš dobro", Valeria je nježno rekla dok je svoje ruke omotavala oko Jungkookovog struka grleći ga iza leđa.

"Hvala ti što si tu", tiho joj je uzvratio malo se nasmijavši.

Jungkookov pogled bio je prikačen za pod dok su hodali ka izlazu, nije imao snage podići svoju glavu s obzirom da nije spavao punih tri dana od silnog razmišljanja.

Tačno prije tri dana dobio je tu odvratnu i skoro nemoguću vijest od svog prijatelja Namjoona. Nije želio povjerovati u te dvije riječi koje mu se i dalje vrte po glavi, ali, na kraju dana, morao je. I tek tako, preko noći, ono što je pomislio da je nemoguće postalo je moguće.

"Možemo mi ovo", Namjoon je rekao dok je hodao uz Jungkooka. Stavio je ruku na njegovo rame i pružio mu podršku.

Svima je bilo teško.
Ali, nikome kao Jungkooku koji je posebno vezan za dušu koju će danas ispratiti.

Taehyung.
Osoba koja je Jungkooku bila poput starijeg brata koji je njegove nevolje činio svojim. Znali su se još kad su bili djeca sa snovima, svakim danom povećavali povjerenje jedno drugome.

Bili su tu jedno za drugo kada su njihove prve ljubavi dobile svoj red, kada su otkrivali svoje talente, kada su se osjetili usamljeno, kada su im se porodice raspadale pa čak i kada više nisu znali kamo će.

Taehyung je imao deset godina kada je njegov otac ubijen ravno ispred njegovih očiju a njegova majka kidnapovana. Pa čak i do dana današnjeg, nije pronađena te se samim tim smatra mrtvom. Jungkook je bio tu da ga zagrli, sasluša, pruži mu ruku kada pada i nasmije kada zaboravi kako je to biti srećan.

Jungkookova porodica ga primila i učinjela da se osjeti kao kod kuće, ali kada su se i Jungkookove stvari u porodici počele remetiti, Taehyung i Jungkook su ostali sasvim sami.

I od tog dana, Taehyung je spreman dati svoj život za Jungkooka dok je Jungkook spreman oduzeti tuđi za Taehyunga.

"Znam da ti je teško, Jungkook, ali ne zaboravi da smo tu", Yoongi je rekao tako probudivši Jungkooka i vrativši ga u realnost.

Nemoguće [j.jk] ✔Where stories live. Discover now