Nemoguće [j.jk] ✔

28."prepoznajem ti glas"

GODINU DANA KASNIJE

"Hrana im je gora nego u bolnici", Hoseok se žalio svojim prijateljima dok su spokojno razgovarali u toplom kafiću pijući vrele napitke.

"U pravu je. Smršao sam dvadeset kila! Ali sam i dalje zgodan, zar ne?", Jin je rekao i oponašao divu tako što je imaginarnu dugu kosu bacio u stranu i pogledao oko sebe oštrim pogledom odmjeravajući svakoga.

"Najbitnije je da smo svi dobro", Valeria je rekla sa osmjehom na licu. Nedostajalo joj je ovo veselo vrijeme bez ikakvih briga, čak je i Jungkook izgledao bolje.

"Danas je godinu dana od-"

"Nemoj", Jungkook je prekinuo Yoongijevu rečenicu pogledavši ga. Yoongi je istog trena ućutao shvativši da ne treba vraćati stare dane.

Jungkook je prolazio kroz mnogo napornih i očajnih noći, ali zahvaljujući Valeriji koja je uvijek bila tu da ga zagrli i Namjoonu koji ga je svojim riječima smirivao kad god bi ga posjećivao u zatvoru, postajalo je lakše svakim danom sve više. Ali, svjestan je da ta rana nikada neće zacijeliti u potpunosti.

Često je išao na groblje sa svježim cvijećem, pronalazio bi utjehu u tom kamenu na kojem su ispisana crna slova. Prvo što bi uradio jeste očistio njegov spomenik od lišća ili starijeg uvenulog cvijeća pa tek onda sjeo i počeo pričati. Nije želio da svog najboljeg prijatelja prepusti zaboravu.

"Pa, sad kad ste konačno izašli, šta ste planirali?", Valeria je skrenula sa teme i postavila pitanje na koje su se svi zamislili.

"Definitivno idem kući da se naspavam u svom udobnom krevetu, ovaj zatvorski je tvrđi od kamena", Yoongi je rekao dok je trljao svoje ruke tako pokazivajući koliko je ukočen.

"Vjerovatno idem kupiti dosta knjiga kako bih se pohvatao sa propuštenom godinom na fakultetu", Namjoon je dodao i ispio gutljaj svoje kafe.

"Nastavićeš fakultet?", Victoria je upitala. Ostali su takođe ponovili pitanje sa namjerom da Namjoon odustane od toga.

"Vi nećete?"

"Odavno smo batalili. Prosto nismo imali volje", Jungkook je odgovorio kratko slegnuvši ramenima.

"Za početak, ajmo pronaći jednostavan posao i vratiti se u formu a onda možemo razmišljati o daljem školovanju", Hoseok je predložio tako dobivši Namjoonovu smežuranu facu.

"To ne liči na mene"

Razgovor je tekao satima. Taman kada su se spremali da napuste kafić, Valeria je dobila poziv koji je odbila ali ko god da je zvao nije imao plan odustajanja.

"Idite vi, iza vas sam", rekla je, Jungkook je pogledao sumnjivo ali ipak poslušao njene riječi.

Ušla je u toalet kako ne bi stajala na sred kafića i pričala na telefon. Čim je opet zazvonio, javila se i čekala da osoba na drugoj strani liniji kaže bilo šta kako bi ona dobila hrabrost da nastavi razgovor.

"Valeria?", dubok i hrapav glas izgovorio je njeno ime.

"Da?"

"Nadam se da znaš ko je"

"Prepoznajem ti glas"

"Možemo li se naći što je prije moguće?"

Željela je odbiti ali nešto u njoj govorilo je kako bi trebala pristati. Pa je to i uradila.

"Dođi u Baltez, čekam te", rekla je i prekinula poziv.

Okrenula se iza sebe i munjevito prišla lavabou a zatim pustila hladnu vodu. Umila se i pogledala u ogledalo. Nakon toliko godina, konačno će se suočiti sa njim i sa patnjom koju krije u sebi. Nije bila spremna, znala je to, ali morala se izboriti. Ne samo sa njim, već i sa sobom.