Nemoguće [j.jk] ✔

39."dugo vam je trebalo"

"Moli me da prestanem!"

Jedna jedina ista rečenica izlazila je iz Francisa dok je udarao Jungkooka bez prestanka.

Na vratima se odjednom čulo kucanje što je natjeralo Francisa da se zaustavi.

Jungkook je i dalje zavezan sjedio na stolici spuštene glave dok mu je krv poput vodopada išla iz usta i nosa. Njegova prsa bila su krvava toliko da se čak ni tetovaže nisu mogle vidjeti.

Francis je zadihano brzim koracima došao do ladice i ugrabio bijeli peškir koji je postao crven nakon što je obrisao ruke njime.

Okrenuo se iza sebe i ugledao kapljice krvi koje su dok je dolazio do ladice klizile niz njegove ruke i završavale na pod.

Vidjevši Jungkookovu krv posvuda, gorko se nasmijao a onda je pošao do vrata i otvorio ih te ugledao figuru osobe koju je čekao par dana.

"Konačno si ovdje"

Izgovorio je i makao se sa vrata kako bi visoki momak ušao unutra. Crno ispeglano odijelo mu je savršeno isticalo mišiće na rukama.

Rukovao se sa Francisom te podsmjehnuo kada je ugledao spuštenu Jungkookovu glavu.

Izdahnuo je a onda kleknuo naspram Jungkooka koji je momentalno podigao pogled.

"Nedostajao sam ti?"

Rekao je sa osmjehom pravog đavola.

"Još si mi samo ti falio"

Jungkook je rekao dok je posmatrao sređenu i sasvim opuštenu facu ispred sebe. Ljutnja je polako rasla u njemu.

"Priznajem, Jungkook, daleko si dogurao. Sjećaš se kada sam ti rekao da noć tek počinje?"

"Svaki dan razmišljam o tome.
Noćima ne spavam zbog tvojih riječi"

Jungkook je ironično odgovorio na njegovo pitanje dok ga sa gađenjem gledao.

"Čekao sam ovaj trenutak"

"Poštedi me tipičnih rečenica iz akcionih filmova, Sehun"

Ponovo je sa ogromnom dozom sarkazma odgovorio na šta je Sehunu proradila desna ruka koja je završila na Jungkookovom modrom obrazu.

"Umukni!"

"Rećiću ti nešto, prijatelju.
Saslušaj me do kraja."

Skoro pa ponosno, Sehun je oblikovao osmijeh na svom licu a onda izdahnuo davajući do znanja da se sprema održati govor.

Nije mu bilo jasno kako se Sehun pronašao u ovoj igri, a jedno je mogao pretpostaviti. Francis ga namamio da radi Jungkookov prljavi posao koji je on nekada radio.

"Moram priznati Valeria ima poprilično vatreno tijelo"

Tišina.
Sehunov gorak osmijeh na pobjedničkom licu i Jungkookov neprihvatljiv poraz.

Ćutao je, nije se usudio išta reći. Vrijeđanje tupim riječima pokazalo bi jedino njegovu nezrelost.

"Da li to Jeon ćuti?"

"Ponekad je tišina najbolji odgovor za budalu"

"Lijepo rečeno, zaista.
Ali, tvoja draga nije ćutala. Zapravo, bila je mnogo glasnija-"

Sledeći Jungkookov potez bio je taj da je skupio svu krv u ustima i pljunuo ga direktno u facu.

"Nije ti dosta, vidim"

Sehun je iznervirano i bijesno ustao je sa svoje pozicije i u istom trenutku kada je njegova ruka krenula ka Jungkooku, čuo se pucanj negdje izvan ove sobe.

Francis je uspaničeno pogledao kroz prozor i ugledao par maskiranih osoba kako pokušavaju da provale unutra.

Sehun je dotrčao do istog prozora i tiho sebi u bradu opsovao nekoliko puta.

"Pozovi svo obezbeđenje koje imam i postaraj se da ona uđe na brod večeras"

"Da, šefe"

Nakon što je primio Francisove naredbe Sehun je istrčao iz sobe. Francis je imao plan da Valeriu strpa na brod i odvede što dalje odavde kako bi natjerao Jungkooka da pati istom mjerom koliko i on.

"Kakav brod spominješ?"

Jungkook je upitao dok je slušao silnu buku napolje. Francis se po ko zna koji put jezivo približio i pogledao ga.

"Šaljem ti voljenu preko"

"Sumnjam da ćeš uspjeti"

"A ko to kaže?"

"Hoćeš da čuješ ko?"

Čim je Jungkook postavio to pitanje vrata su se razbila a poput specijalaca upali su pet momaka u crnim kostimima sa pištoljima u rukama.

Jedan od njih dojurio je do Jungkooka i oslobodio ga konopaca na šta je Jungkook izustio nekoliko jecaja radi nepodnošljive boli koju je osjetio odjednom.

Dvojica momaka zarobili su Francisa uhvativši ga čvrsto za ruke.

"Rekao sam ti da ga upotrijebiš ako budeš morao"

Jungkook je čuo poznati glas i pogledao osobu pored sebe u oči. Kada je prepoznao taj pogled i način govora, osmjehnuo se.

"Nisam imao prilike"

"Što ne znači da je nećeš imati"

"Dugo vam je trebalo, Namjoon"

Rekao je i iskoristio poslednji atom snage da ustane sa stolice i priđe Francisu. Nakon što su svi skinuli maske a Jungkook vidio poznata lica oko sebe dobio je ogromnu dozu hrabrosti.

Yoongi je bacio mali i oštar nož u njegovom pravcu. Jungkookovi refleksi su pokazali da su još uvijek dobri te su spretno uhvatili nož u vazduhu.

"Rekao si mi da ćeš je ubiti ispred mojih očiju. A šta sam ja rekao?"

"Hoćeš da ti citiram?"

Jungkook je klimnuo glavom shvativši da se Francis nimalo nije uplašio što se našao na granici između života i smrti.

"Ne ako ti prvi ubiješ mene"

Čim je to rekao Jungkook je brzinom munje upotrijebio nož i skoro pa nečujno jednom presjekao Francisov grkljan.

Krv je bila posvuda, pa čak i na licu Jungkooka koji je već krvavom rukom obrisao lice i posmatrao mrtvo tijelo Francisa nakon što su ga bacili na pod.

"Idemo po nju"

Rekao je i bacio nož na stranu i uzevši sat koji je Francis prije par sati ostavio, napustio sobu zajedno sa prijateljima.