Nemoguće [j.jk] ✔

18."ti stvarno nisi normalan"

"Rekli su mi da sam nevolja i da se  maknem od nje kako bi ostala bezbjedna. Nisam slušao. Nisam, a volio bih da jesam." -Jungkook

¥¥¥

¥¥¥

Jungkook

"Jesi ti normalan?", upitao me Namjoon kada smo se udaljili od svih kako bi popričali.

"Hoćeš iskreno?", upitao sam. Klimnuo je glavom i gledao u mene očekivajući neki normalan odgovor.

"Ne", odgovorio sam iskreno na šta je on samog sebe ošamario. Nasmijao sam se na njegovu reakciju ali kada me oštro pogledao i tim pogledom rekao da ovo nije vrijeme za šalu, prestao sam.

"Svjestan si da u ovakvim trkama nikada nije učestvovala djevojka, opasne su Jungkook", rekao je ali zaustavio kako bi smirio samog sebe i ljutnju koju je osjećao,"ako želiš da preživi ovu noć, spriječi je da uđe u to auto", dodao je.

"Ma daj, Namjoon. Preuveličavaš", gotovo nezainteresovano sam rekao dok sam posmatrao ljude koji su ulazili u svoja vozila. Trenutno mi je i Sehun bio zanimljiviji od ovoga.

"Ovo nije preuveličavanje, Jungkook! Saberi se!", razdrao se i trgnuo me sa mjesta, pogledao sam ga ne shvatajući o čemu priča,"oboje znamo koliko si dužan Francisu, ako je taj manijak ugleda i shvati da ti znači biće u stanju da je iskoristi kako bi tebi naudio," nadovezao se, kada je spomenuo tog gada nervoza se pojavila u meni a prošlost ponovo svratila.

"A ti? Ti ne želiš valjda prodati tu djevojku i tako otplatiti svoj dug?", dodao je.

Francis je jedan od najvećih kriminalaca u New Yorku sa kojim sam se upetljao godinu dana nakon što sam sa svojom ekipom napustio Koreju i došao ovamo. Želeli smo upisati srednju školu i živjeti bolje nego u Koreji ali opet loših stvari i ljudi nikada dosta. Ja sam taj koji se opustio u uličnim trkama, stvorio dugove kod Francisa kada sam očajno želio pobjede i, ukratko rečeno, uvalio sebe u probleme.

Dogovorili smo se da ću u toku sledećih pet mjeseci isplatiti dug koji se širio godinama.

"Ovdje je?", upitao sam Namjoona gledajući oko sebe.

"Ne. Ali njegovi ljudi se kriju ovuda, oduvijek je tako bilo", odgovorio je i izdahnuo. Čak ni on nije mogao podnijeti moje probleme, a ne ja.

"Valeria je bezbjedna sa mnom, ne može mi je tek tako uzeti", rekao sam.

"Da, može, vrlo dobro znaš koliko je taj čovjek jak", ispravio me.

"Namjoon, čuvam je"

"Jungkook", rekao je i stao a onda približio i obuhvatio svojim rukama moja ramena pogledavši me duboko u oči,"ta djevojka ti znači, zašto rizikovati njen život zbog idiota kao što je Francis?", rekao je. Ali, džaba, koliko god on bio u pravu ja ću nastaviti po svome.

Skrenuo sam pogled ka mom autu u kojem je bila ona. Ali nije bila sama, Jimin je stojao ispred auta i prstom pokazivao ka meni. Ubrzo je otišao a ona je ostala sama sa svojim mislima. Posmatrao sam je takvu, nedužnu i punu avantura, željna cijelog svijeta. Istina, znači mi, toliko da sam spreman ubiti za nju.

Toga nisam bio svjestan sve do večeras, baš zbog toga neću dopustiti nikome da je dotakne.Bez obzira da li će to mene dovesti u opasnost iz koje se neću moći izvući tako lako ili ne.

"Pa, trka počinje", rekoh kada sam čuo glas navijačice. Makao sam Namjoonove ruke sa sebe i potapšao ga po ramenu. Potrčao sam ka svom motoru koji je bio parkiran odmah iza mog auta u kojem je bila ona.

"Ti stvarno nisi normalan", rekao je dovoljno glasno kako bih ga čuo s obzirom da sam se udaljio na par metara.

Nasmijao sam se i sjeo na svoj motor. Svi smo upalili svoja vozila, a onda poređali na početnoj liniji. Bio sam odmah iza nje, iskoristio sam minut prije početka i sišao sa motora te prišao autu.Čim me uočila otvorila je prozor sa osmjehom na licu.

"Auto je ful, a?", upitao sam. Nasmijala se slatko i klimnula glavom.

"Toliko ful da bi mogla živjeti u njemu", rekla je. Sada sam se ja nasmijao i posmatrao njeno lice na kojem se mogao vidjeti strah.

"Ej,", tiho sam rekao i ispružio ruku unutra, uhvatila je moju ruku pogledavši me u oči,"ne boj se, iza tebe sam", dodao sam i stegao tu slabašnu malenu ruku,"ne znam šta se dogodilo u tvojoj prošlosti ali ne zaboravi, ti kontrolišeš auto", nadovezao sam se a ona je samo klimnula glavom sa malim osmjehom u kutu njenih usana.

Koliko sam želio te usne na svojima, samo Bog zna.

"Pazi se", to su bile moje poslednje riječi.

"I ti isto", rekla je.

Poljubio sam njenu ruku a nakon što sam je pustio uputio sam se ka svom motoru. Mogao sam vidjeti kako je samopouzdanje ponovo pokucalo na njena vrata. Stavio sam kacigu na svoju glavu kao i kožne rukavice a onda upalio motor. Ostali su pratili moje poteze, i sada smo svi čekali samo taj ispaljeni metak koji će započeti noć.