Nemoguće [j.jk] ✔

11."ja ću umjesto tebe"

"Ne budeš li mi otključao vrata u roku od dvije sekunde ja ću-", ljutito sam rekla prateći njegove brze korake.

"Šta ćeš?", upitao je i dalje hodajući naprijed.

Duboko sam izdahnula kada sam shvatila da mi stvarno nema izlaza odavde. Po prvi put ulaznim u njegov stan a moj utisak je taj da je prevelik i prelijepo namješten. Čisto sumnjam da je on sve sam sredio, nije on tip elegancije i tih stvari. Po njemu se vidi da bi živjeo u bilo kakvom haosu sve dok ima krov nad glavom.

Posmatrala sam okolo, moj pogled stao je na bezbroj slika na policama pored televizora, približila sam se i nježno ih dotakla. Uzela sam ih u svoje ruke te pažljivo proučavala osobe koje su na toj slici.

Sa sigurnošću mogu reći da ova slika nije skoro slikana, na slici je bio dječak koji je držao stariju ženu oko struka dok je ona klečila ljubeći ga u obraz.

Odmah pored te slike ugledala sam sliku te žene.Izgledala mi je veoma poznato, šteta pa mi je trenutno sve pomućeno i ne mogu se sjetiti gdje sam je srela.

"Mislio sam da si iza mene", ponovo me njegov glas odvukao od svojih misli i vratio u realnost. Vratila sam ram sa slikom na svoje mjesto i pogledala ga.

"Mogu li znati ko je ta žena?", upitala sam radoznalo.

"Niko bitan", rekao je i približio se ka meni. Pogledao me a onda je poklopio ram ka dolje kako bi sakrio sliku.

"Ne zabadaj nos tamo gdje mu nije mjesto", drsko je dodao natjeravši me da se naljutim.

"Ti si taj koji me uveo u stan"

"To ne znači da imaš dozvolu dirati moje stvari", na trenutak se nasmijao a onda ponovo uozbiljio.

Taman kada sam krenula reći nešto uhvatio je moju ruku i povukao me za sobom u sobu koja je bila toliko mračna da ni svjetlost koja je dopirala sa prozora nije mogla osvijetliti. Pustio je moju ruku te upalio svjetla koja su oštro pogodile moje oči, trljala sam ih sve dok mi se vid nije vratio u normalu.

Ugledala sam ogroman francuski krevet na kojem je bila razbacana muška odjeća istom količinom kao i po podu, sa moje lijeve strane bio je ormar koji je izgledao kao daJungkook posjeduje svu odjeću svijeta, eto koliko je bio velik. Soba mu je bila ispunjena svakojakim interesantnim dekoracijama.

"Presvuci se", rekao je i bacio komad odjeće na moju glavu.

"Ne, hvala", rekla sam kada sam odmjerila njegovu široku crnu majicu i odložila je na krevet.

"Prehladićeš se"

"Pa?"

"Zašto si toliko tvrdoglava?"

"Nisam"

"Jesi"

"Ni-", prekinuo me prije nego sam uspjela završiti riječ. Stavio je svoju toplu i nježnu ruku na moje usne i pogledao me tim očima koje su mi još od prvog dana pokazale koliko su žedne svega.

"Jesi. Bolje ti je da obučeš tu majicu inače...", nije završio svoju misao očekivajući da shvatim šta će biti ako je ne obučem.

"Inače?", upitala sam praveći se glupa, mada nisam ni trebala da se pravim, stvarno ga ne shvatam.

"Inače ću ja umjesto tebe",čim je to rekao moje oči otvorile su se širom i neka čudna jeza je prošla niz moje tijelo.

Ugrabila sam majicu sa kreveta i odjurila u njegov toalet te ga zaključala ostavljajući njega da ponovo uživa u svojoj pobjedi.

Skinula sam svu mokru odjeću sa sebe, pa skoro svu. Morala sam ostaviti svoj gornji i donji veš kako ne bih ispod njegove majice bila gola. Neprijatnost me obuhvati na samu misao.

Peškirom koji je bio lijepo namješten na veš mašinu obrisala sam svoju kosu i ostavila je da se sama od sebe osuši. Zatim sam obukla njegovu majicu u kojoj sam plivala, a onda je njegov poznati neodoljiv parfem natjerao da moje srce zaigra i izazove osmjeh na mom licu iz nepoznatog razloga. Šta mi se dešava?

Obuhvatila sam kvaku svojom rukom i otvorila je gaseći svjetlo. Razgledavala sam po sobi kako bih uočila Jungkooka, ali njega nije bilo. Izašla sam iz njegove sobe i ušla u dnevnu sobu koja je takođe bila prazna.

"Jungkook?"

"Tu sam"

Okrenula sam se iza sebe i vidjela prizor kojem se nisam nadala. Naspram mene stajao je on bez majice na sebi otkrivajući bezbrojne tetovaže po rukama, grudima i stomaku koje ranije nisam primijetila.

Jedva sam skinula pogled sa njegovih mišića po rukama i uobičajenim fuckboy pločicama i okrenula se. Osjetila sam kako se crvena boja pojavljuje na moje obraze i kako moje tijelo gori.

"Zašto si bez majice?!", uzviknula sam.

"Bilo mi je vruće zbog klime", tek tada uočila sam klimu iznad sebe koja je bila upaljena na najjače i grejala njegov stan.

"Pa zašto je onda ne isključiš?!"

"Onda bi tebi bilo hladno", rekao je natjeravši me da pomislim kako se brine o meni ali onda bih lagala samu sebe,"bolje pitanje je zašto si se ti okrenula? Nije kao da nisi vidjela muškarca bez majice ranije"

Iskreno, jedini muškarac kojeg sam često gledala bez majice jeste Jimin, obožavao je da se raskomoti i pokazuje rezultat teretane. A ako se računaju i poznate ličnosti po internetu, onda sam i njih gledala.

"Stidiš se?", skoro sam skočila do plafona kada se brzinom svjetlosti približio i stao iza mene te šapnuo na uvo a ipak njegov vreo dah završio je na mom vratu.

Umjesto skoka, uz zaborav da je i previše blizu, okrenula sam se kako bih mu rekla nešto što bi ga spustilo i dokazalo mu da sa mnom nema šale.

Možda je okret bio moja greška.

Taj okret smanjio je sav prostor između nas a njegove usne dijelio je milimetar od sudara sa mojima.