Nemoguće [j.jk] ✔

35."upotrebi ga samo ako moraš"

"Griješio si.
I nastavićeš da griješiš.
Ali, pogodi šta?
Mi smo tu da tvoje greške pretvorimo u dobro djelo." - Taehyung

¥¥¥

¥¥¥

"Francis!", dubok glas odzvanjao je u kafiću koji ni glasnom muzikom nije mogao prigušiti Jungkookovo dranje na crni telefon.

Dobio je pažnju svih prisutnih ljudi u kafiću kako njihove čudne poglede tako i brižne ali nije mario za to već je ugrabio svoju jaknu sa stolice i izjurio napolje dok su ga ostali sa strahom u kostima pratili.

"Jungkook! Stani!", Namjoon je povikao i uhvatio ga za ruku tako zaustavivši njegovo trčanje.

"Reci nam šta ti je rekao", Yoongi se ubrzo pridružio, ni sam ne zna kako je uspio tako brzo doći do njih, obično mu je trčanje slaba tačka ali kada hoće, može sve.

"Taj gad je oteo!"

"Koga? Koga je oteo?", Hoseok je zabrinuto upitao.

"Valeriu!"

Nakon što je izgovorio njeno ime, tmurni oblaci su učinjeli svoje. Nemirna kiša počela je ispunjavati puste ulice na kojima su Jungkook i ostali zaleđeni stojali dok su pokušavali da skapiraju šta se dešava. Hladan vazduh probio se kroz njihove jakne natjeravši da im se obrazi zarumene a ruke dobiju crvenu boju.

"Samo mi reci kuda si krenuo? Zašto si istrčao iz kafića?", Seokjin se ubacio u razgovor, pokušavao je doći do daha i smiriti sebe.

"Ne znam! Bilo gdje, ne mogu sjediti i ne raditi ništa"

"Saberi se", Yoongi je prišao Jungkooku i uhvatio ga za ramena gledajući ga u oči.

"Prvo moji roditelji, zatim Francis, onda Olivia, pa ono najgore - Taehyungova smrt. A sada? Sada Valeria! Zašto se uvijek meni dešavaju loše stvari?!", Jungkook je pokušavao iskaliti sav svoj bijes i svu brigu na nevino biće naspram sebe.

"Nikada nisi bio sam, u svemu što si nabrojao imao si nas. Zar misliš da je nama lako?", Namjoon je pružio korak ka Jungkooku na šta se Yoongi trznuo i maknuo sa njegovog puta. Znao je da ga jedino Namjoon može smiriti a isto tako i uznemiriti.

"Upozorio sam te na samom početku, rekao sam ti kako će je Francis uzeti ukoliko shvati da je voliš samo kako bi te natjerao da mu stvoriš pare! Zašto uvijek moraš tvrdoglaviti i slušati svoj loš glas?", govorio je bez ikakve namjere da ne bude grub prema njemu.

"Namjoon-", Hoseok ga pokušao zaustaviti prije nego pretjera ali nije postojala ta sila koja može spriječiti Namjoona da iskaže šta misli i osjeća.

"Rekao sam ti. Izgubićeš sve oko sebe, ali to nije tako loša stvar, znaš? Najgore je kada izgubiš ono najvažnije u životu", zaustavio se ravno ispred njega i pogledao ga, kiša je padala bez granice i tako skvasila momke, šteta što niko nije mario za to.