Nemoguće [j.jk] ✔

41."zar je kraj?"

"Novi život donosi radost ili ipak još jaču dozu patnje?"

¥¥¥

¥¥¥

"A-ali kako je ovo moguće?"

Upitao je Taehyunga koji je stojao naspram njega sa istim onim iskrenim osmjehom na licu koji ti izmami ogromne radosti. Privukao ga u zagrljaj i konačno nakon dugo vremena osjetio mir.

"Gdje je Valeria?"

Kada je dobio to pitanje od strane Taehyunga, osmjeh mu je nestao sa lica a stisak zagrljaja oslabio te se udaljio od njega.

"Ne znam"

Pogledao ga dok su mu ruke klizile sa njegovih ramena.

"Čuvaš li je?"

"Taehyung, čemu takva pitanja?"

"Odgovori mi, Jungkook"

Čuo je svoj nadimak koji nije bio korišćen godinama te se podsmjehnuo i udario Taehyunga pesnicom u rame misleći da se šali.

Taehyung je pogledao u Jungkookovu ruku sa ozbiljnim izrazom lica te je ponovo vratio pogled ka njegovim očima.

"Ne čuvaš je. Ni nju, ni sebe.
Pogledaj gdje si i šta radiš"

"Taehyung, prekini sa tim glupostima nego mi objasni kako to da si živ?"

"Prijatelju", Taehyung je tiho rekao te mu se približio i uhvatio Jungkookove hladne obraze svojim blijedim rukama,"ja sam nebitan, ono što je bitno je da dokažeš koliko je jak plamen vaše ljubavi"

"Taehyung-"

"Požuri. Pronađi je. Potreban si joj.
Nećeš spasiti samo njen život"

Povukao ga u zagrljaj i kada je Jungkook zbunjeno na jedan jedini sekund zatvorio svoje oči nepodnošljiva buka je probila kroz njegove uši.

"Jungkook, brate, saberi se!"

I kada je ponovo otvorio svoje oči umjesto Taehyunga ugledao je Namjoona koji ga gledao sa strahom u očima dok su meci letjeli u vazduhu.

Jungkook je skoro pa bespomoćan ležao na podu dok je Namjoon svom snagom držao njegovu ruku i pokušavao ga podići.

Osvijestio se te uhvativši se za glavu ustao i pogledao oko sebe.

"Šta se dogodilo?"

Upitao je.

"Još trideset njih su upali unutra, Sehun je pobjegao"

Namjoon je rekao. I tada je Jungkook shvatio da je sve bila laž. Jedna obična laž.

"Jesi dobro? Izgovarao si njegovo ime"

"Čije?"

"Taehyungovo"

Jungkookove oči napunile su se suza koje je jedva izbjegao tako što je sa poda ugrabio pištolj i počeo pucati u zid više puta iskaljivajući svoj bijes.

Nakon što se pucnjava smirila, svi su se pridružili Namjoonu i Jungkooku.

"Vidio sam ga"

Jungkook je rekao kada je bacio pištolj na stranu i kleknuo. Jin je posmatrao rupe na zidu zbunjeno i upitao ga koga je to vidio.

"Taehyunga.
Kunem se, pričao je sa mnom!"

"Halucinirao si, Jungkook"

Namjoon je rekao i kleknuo naspram njega.

"Taehyung je mrtav"

Jungkook je ljutito pogledao Namjoona i osjetio mržnju prema samom sebi. Kleo je dan kada je pustio Taehyunga da ode u policijsku stanicu umjesto njega.

Sklonio je pogled u stranu sa namjerom da se smiri ali je ugledao vrata sa katancem te je ustao i iskoristio pištolj sa poda da udari katanac i razbije ga.

Uspješno je otvorio vrata dok su ga ostali pratili, a kada je otvorio vrata u samom ćošku sobe ugledao je poznatu brinetu kako zatvorenih očiju sjedi na pod naslonjena uza zid.

"Valeria?"

Izgovorio je njeno ime očekivajući da se odazove.
I odazvala se.

"Jungkook?"

Jedva je izgovorila kada je pogledala prema vratima. Ustala je sa poda i sklonila se iz mraka dok je polako koračala ka vratima. Kada se dovoljno približila svjetlost je obasjala njeno utučeno tijelo i umorno lice.

Jungkook se osmjehnuo kada je posle toliko neprospavanih noći ponovo ugledao njen lik. Potrčali su jedno ka drugome i obgrlili svoje ruke oko tijela.

Valeria je uz olakšanje pomazila njegovu kosu te pustila po koju suzu a kada se odmakla kako bi ga pogledala bolje, prošla rukom na njegov obraz.

Pogledali su se u oči te spojili svoje usne u znak pobjede.

"Ajde, idemo sad kući pa da ga ženimo"

Jin je rekao nasmijavši sve prisutne.

"Ne vjerujem da si stvaran", tiho je rekla.

Nedugo zatim, uz borbu uspjeli su da izađu sa broda te dok su se kretali ka kombiju shvatili da je život jedna obična trula stvar koju treba znati kako živjeti od početka do kraja.

"Zar je kraj?"

Valeria je upitala držeći Jungkookovu ruku.

"O, ne. Nije.
Ne dok ne pronađem skota i natjeram ga da požali dan kada se rodio"

Odlučno i siguran u sebe rekao je te ušao u kombi.